Stajati u redu ispred kluba u Berlinu je skoro pa pravilo, pa sam tako čekala i u redu pred Brunnenom, a onda sam se s drugim ljudima ukrcala u teretni lift i spustivši se kat niže ušla u upravo fantastično mjesto…
Prvi flyer kojeg sam ugrabila u hostelu, a Berlin je pun puncijat najraznovrsnijih flyera na svakom koraku, bio je za party koji se zove „Wedding present“ i koji se održava jednom mjesečno u ogromnom klubu „Brunnen“ (bunar) – podrumu bloka stambene zgrade u Brunnenstrasse 70 u Weddingu. Ključna riječ koja me „odvukla“ u taj klub bila je „bodypainting“. Bodypainting na vjenčanom poklonu?! Must see!
Stajati u redu ispred kluba u Berlinu je skoro pa pravilo, pa sam tako čekala i u redu pred Brunnenom, a onda sam se s drugim ljudima ukrcala u teretni lift i spustivši se kat niže ušla u upravo fantastično mjesto. Ogroman podrum s mnogo prostorija u koje se iz jedne u drugu ulazi kružno i u svakoj prostoriji druga vrsta glazbe i svako malo neka umjetnička instalacija. Moj cilj je bio prostorija s bodypaintingom u kojoj je već sjedilo nekoliko ljudi koje su bojali drugi ljudi. I nedugo nakon što mi je Janina nacrtala leptira na licu, a Tom pak neku vrstu grafita na podlaktici, sam se i sama uhvatila kistova i oslikavala druge ljude. I tako smo se svi međusobno bojali, družili se, muvali drugim prostorijama iz kojih sam izašla tek u pola 8 ujutro i nastavila se vozikati gradom u ugodnom društvu.
Moji pokloni te večeri bili su Tom Hehne i Janina Manske, umjetnici, prijatelji i članovi umjetničkog kolektiva kojeg čini još mlada slikarica Mary Leibnitz, te nekoliko suradnika. Bave se street artom i oslikavanjem klubova, te su osnivači festivala ulične umjetnosti Art Base koji će se ove godine u kolovozu održati po drugi put. Tom, Janina, Mary i još nekoliko dragih, vrijednih i kreativnih ljudi moji su prvi berlinski prijatelji i nadam se prijatelji za cijeli život. Također su suradnici s kojima sam već započela suradnju oko organizacije jednog od sljedećih partya u Brunnenu, pod nazivom „Wild Wedding“, a koji će se održati 5. svibnja i za koji sam osigurala nastupe dvoje vrsnih glazbenika od kojeg sam jednog, Oli Rivea, upoznala prvi dan na mostu u blizini katedrale, pa se Tom oduševio njegovim cdom, a drugoga, Nils Sommera, čula u jednom odličnom restaurant baru Lagari Bar u Neuköllnu.
Grad sam nakon prvog tjedna u hostelu dva tjedna otkrivala sa Südsterna (Kreuzberg) iz stana poznanice Julije, plesačice koja je u to vrijeme bila na turneji i koja mi je bez ikakve frke organizirala ključeve stana, te ga prepustila na besplatno korištenje do povratka. Zadnjih pet dana mog planiranog boravka u Berlinu stanovala sam kod Eliasa, Tomovog prijatelja i mladog grafitera, u Neuköllnu u Kiezu – za Berlin tipičan naziv za stari dio grada; područje ili ulicu u kojoj se odvija prostitucija. Iako ja prijateljice noći nisam vidjela tamo već u blizini Ku’damma, berlinska skraćenica za Kurfürstendamm. Inače Berlinčani jako skraćuju riječi u razgovoru, usta su im i puna umanjenica, a imaju i nešto slično našem zagrebačkom „ ne?!“ – „waaa?!“
Kreuzberg je zaista extra kvart, a Neukölln je vrlo živopisan. Sjajan za shoping! Uz sve dobro nam znane dućane (onaj švedski naravno isto), postoje super dućani koje drže uglavnom Turci s prilično smiješnom odjećom, ali i zanimljivim komadima, te super jeftinim i totalno hip cipelama, te pregrštom vintage butika koji su ujedno i kafići i galerije, a mnogi dizajneri tu također imaju svoje radionice i salone.
I tako sam moja tri planirana tjedna boravka u Berlinu nakon sajma živjela sa svim tim ljudima, kuhala im, pripremala zajedno s njima rođendanski tulum Ukrajinca Sergeja (eh, te slavenske duše…), tipkala protokole sastanaka kolektiva, obilazila klubove u kojima oslikavaju zidove i za koje izrađuju slike (Der Kater, KMH Fleischfabrik), igrala odbojku na pijesku u Yaamu, dancehall/reggae klubu na otvorenom na obali rijeke Spree, vikendom smo doručkovali u Görlitzer Parku u Kreuzbergu, jednom od brojnih berlinskih parkova, gdje smo prvo nogomet igrali samo u 3, 4, 5, da bi se već sljedeći vikend „skompali“ sa sportskim residentima u parku, pa nas je 30-ak igralo nogomet, odbojku, pripremalo i peklo roštilj i jednostavno uživalo u nepodnošljivoj lakoći postojanja. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
