Francusko ‘psychobilly čudovište’ ukazalo se u četvtak u Vintage Industrial Baru, a mnogi su se izgleda uplašili, jer nisu došli…
Za pravi psychobilly tulum u Vintage Industrial Baru nedostajalo je stotinjak posjetitelja više, a ni dvjesto ne bi bilo za zgorega, ali kako je netko upućeniji prije mene zaključio; prošla su vremena kad je zagrebačka publika bila u masovnijem broju spremna na koncertne eksperimente. U ovo slučaju, šteta.
No francuski psycho-hororci Banane Metalik nisu se dali smesti. Za njih je to bio koncert kao da je pun klub ispred njih. Pobrinuli su se za sve. Dd uređenja pozornice poput grobnice s raznim detaljima poput primjerice odrezane umjetne ruke na mikrofonskom stalku i lijesova u pozadini koji su služili kao police za razne ‘voodoo tričarije’, zatim šminki, maski, pa do, što je najvažnije, eksplozivne svirke u kojoj se stalno pozivalo na blud.
Razigrani frontmen Boris XxX svako malo je bio među publikom i animirao ju. Na pjesmi „Pussycat“ pozvao je sve pripadnice ženskog spola na pozornicu kako bi zajedno s njim uzvikivale refren „I wanna eat your pussycat“. Njihova teatralna lakrdija očitovala se i kroz naglašavanje kako „ovo nije komercijalno sranje i kako se to ne može vidjeti na televiziji, ovo je rock and roll“. I bio je, naravno. Svirački i pjevački „gas do daske“ uzeo je danak u trajanju koncerta koji je s bisom jedva ušao u sat vremena, ali bilo je to itekako zanimljivih i kvalitetnih sat vremena. Već se osjećalo na samom početku da će se stvari kotrljati u dobrom smjeru kad je sve krenulo njihovom električnom verzijom poznate glazbene teme iz Coppoline filmske trilogije „Kum“.
Koncertnu večer otvorili su već poznati znanci zagrebačke publike za ovakve psychobilly prilike, ljubljanski trojac Clockwork Psycho predvođen pjevačicom i kontrabasisticom Lilit Clockwork. Njihov nastup bio je stabilna vožnja, možda i previše ‘stabilna’, nedostajalo je elemenata ludila kakve su kasnije priredile zvijezde večeri.
Osobno, također je bilo potpuno nepotrebno za bend da izlazi izvan svojih stilskih okvira i napušta engleski jezik isključivo na bisu kad su izvedene obrade „Narodne pjesme“ Parafa i „Vjeran pas“ Termita, jest da je to lijepa gesta i njihov naklon riječkom punku, ali drugačije bi to bilo da je kojim slučajem neka od njih bila protkana kroz službeni dio nastupa, ovako je to samo bio kratki intermezzo koji je iskakao iz okvira onoga što se moglo očekivati te večeri, a opet možda je problem u meni kojem zahvaljujući Letu 3 taj „Vjeran pas“ curi iz ušiju koliko puta sam ga čuo uživo. No i pored toga bio je to mrak show, samo je problem što ga je vidjelo malo njih. S nadom treba reći da bi idući put trebalo biti bolje… ako ga bude.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
