Auguste – ženski duo u okrilju akustičnog kantautorskog vala

O’šo august, ali ostale Auguste. Dvije cure s akustarom i puno nježnih melodija. Tek na startu ‘ozbiljne’ autorske karijere otkrivaju gdje su smještene u okviru domaće pop scene.

Auguste (Foto: Iva Dizzy)

Auguste. Tko si i što si mimo Goge Marković i Ivane Lulić? Na prvi pogled dvije si glave, četiri ruke, jedna akustična gitara, dva glasa, ali zamolio bih zaviriti malo više unutra. Jedini Auguste kojeg znam je Auguste Rodin. E sad, koliko ste mogle imati veze s njegovim skulpturama?

Ivana: E pa sad. Auguste Rodina jedino dobiješ u Googleu ako zaboraviš dodati i Zagreb. Inače dobiješ i dva djevojčuljka, doživotne prijateljice 🙂

Gordana: Pouzdano tvrdim da nemamo puno veze s njegovim skulpturama.

Ivana: Eto, ako tako kaže povjesničarka umjetnosti, onda moraš povjerovati u to.

Što su dva ili više Augusta jedan pored drugog u glazbenom smislu? Od kojih ste uzora kovali vlastitu volju za svirkom? Nježno je. Blago. Mazzy je i Star je po onom što prvo pomisli čovjek kad vas čuje…

Ivana: Amos Lee, KT Tunstall, Patty Griffin, Grace Potter & The Nocturnals, The Cardigans, Holly Williams, John Mayer, Joni Mitchell, Joan Baez, Norah Jones, Ruth Brown, Brandi Carlile, She & Him, Mazzy Star ili Nola, Josipa Lisac, Meritas, Jelena Radan, Pavel… uf, mogla bih nabrajati 🙂 U principu, uvijek ispadne netko sa svojim glasom i gitarom. Svoju gitaru još uvijek ne iznosim van sobe. Imam Gordanu.

Gordana: Ivana je nabrojala izvođače kojima smo danas zvukom možda bliski, a ja ću nadodati još nekoliko: Eva Cassidy, Diana Krall, Katie Melua, Ray Charles, Sarah Vaughan. Njima se uvijek vraćam bez obzira na svakodnevno otkrivanje novih zanimljivih izvođača, pa se vjerojatno u različitim segmentima osjeti utjecaj svih njih.

Na tragu novog akustičnog vala na domaćoj sceni čini se da vrijeme nikad nije bilo bolje. Nina Romić, Dunja Ercegović a ka Lovely Quinces, Sara Renar, Irena Žilić, pa sad i Vi…jel planski ili? Koje su Vaši korijeni u smislu glazbenog aktivizma mimo duplog Augusta. Mislim, jeste prije sviruckale s kim čim? Neki punk background za paprenje biografije i slični motivi…

Gordana: Kod mene nema punk backgrounda, ima klapskog backgrounda (smijeh). Dvije godine sam bila članica klape “Ćakulone”. Od 2011. sam počela samostalno nastupati s gitarom, a kako sam bolje savladavala gitaru, tako sam na repertoar dodavala i jazz i swing pjesme izvođača kao što su Frank Sinatra i Ray Charles… Ali prije Augusta definitivno nisam imala nikakvih autorskih izleta. Trebao mi je netko tko će pisati tekstove.

Ivana: Mi smo davno počele svirati skupa, ali u intervalima. Većinom u svoja četiri zida ili pred vrlo malom i privatnom publikom i to sviranje nikad nije imalo predznak stvaranja benda. Bila su to više neformalna druženja. U ovih nekoliko godina koliko sam muzički aktivna, prolazila sam kroz razne bendove, nijedan nije bio značajan a svi su imali ambiciju instant osvajanja scene. Bila su to traženja vlastitog identiteta, specifičnog zvuka, nekog posebnog osjećaja kojeg kod Augusta još uvijek ne mogu nazvati jednim imenom, ali kroz sve te formacije nekako sam spoznala što ne želim, a sviranje sa Gordanom dosad nije imalo nijednog minusa. Shvatila sam da je poprilično teško pronaći nekog tko će imati ideje slične tvojima. U isto vrijeme kad se malo ozbiljnije zavrtjela ova priča oko Augusta, postala sam dio benda Nine Romić i mislim da me upravo druženje s Ninom još više potaknulo na zapisivanje svojih vlastitih ideja. Akustični val na domaćoj sceni ni ne trebam objašnjavati. Dodatni vjetar u leđa! To su sve djevojke koje volim slušati i mislim da stvaraju predivnu glazbu. Moram spomenuti Zvonku Obajdin i njen Svemir, Sabinu Herman aka Queen of Sabe, Elmu Burnić, Anu Lovrenčić i Mixed up Mary, Sonju Agatu Bišćan, Ivanu Picek… Naravno da smo dobile poriv da viknemo: Ovdje postojimo i nas dvije!

Auguste - Ivana Lulić i Gordana Marković

Vaša formacija odgovara pretečama u vidu Meritas. Ima li sličnosti i razlika?

Ivana: Uf, Meritas. Cijela originalna Meritas diskografija stoji na mojoj polici sa CD-ima a slušam ih otkad sam prvi put na Radio Virovitici čula Anitin glas ”Budim se prije 7, po navici još gledam na tvoju stranu kreveta…” Jako cijenim Meritas, pratim ih na koncertima, njihova glazba mi je predivna. Sličnosti su u samoj našoj pojavi kao dvije djevojke sa gitarom, evo i mene sa kovrčama kao Meri, ljubavnim temama. Znam da će nas uvijek uspoređivati s njima dvjema. Ako to znači da ćemo imati probranu publiku koja će nas pratit i cijeniti, to mi je to sasvim dovoljno. Jednom smo svirale obrade kada su se usred nastupa iz neke pokrajnje prostorije pojavile sa smiješkom Meri i Anita i oduševljeno na kraju nastupa tražile bis. Gotovo pa nestvarno jer sam u trenu izgubila svoj gard i pretvorila se u curičak kojeg slušaju vlastiti uzori. Srce mi je bilo veliko kao kuća!

Gordana: Recimo to ovako: recept za neko jelo je uvijek isti, ali svakom kuharu ispadne drugačije. Bez obzira na iste “sastojke”, mislim da definitivno postoje razlike u glazbi, jer je ona rezultat osobnosti koje stoje iza nje, a svatko od nas je različit inače, a zatim i na sceni. Ali također kao i Ivana obožavam Meritasice i posjedujem njihove albume i posjećujem ih redovito na koncertima i ova anegdota kad su nas tražile bis mi je također jedna od omiljenih!

A gdje su i tko su i što su djevojke u civilnim životima kad ne drže gitaru i pjevaju o ljubavi?

Ivana: U civilnom životu kada ne radim od 9 do 5, pokušavam se natjerati napokon diplomirati. Ekonomski fakultet je jedino neglazbeno čudo u mom životu, ali čak sam i marketing uspjela nekako spojiti sa glazbom. Uvijek sam okružena njome, na poslu u jednoj diskografskoj kući, u školi gdje idem na satove vokalne tehnike, na probama sa Ninom ili Gordanom ili na svojim glazbenim  putovanjima po svijetu. Divno je živjeti u Zagrebu gdje možeš birati čime se želiš baviti.

Gordana: U civilnom životu Gordana je magistra povijesti umjetnosti i pedagogije, ali ne bi se baš moglo reći da radim u struci. Ma i kod mene je sve u znaku glazbe…. Prije tri tjedna vratila sam se s Cipra gdje sam svirala u Ethno orkestru s još 30 mladih iz Jordana, Egipta, Libanona i Belgije, a nakon toga sam se uputila na Ljetnu Jazz akademiju u Grožnjanu. Kada ne radim glazbu za Auguste, sviram jazz i pop standarde na gitari i povremeno nastupam s tim repertoarom. Uglavnom, trudim se čim više živjeti glazbu i nositi je sa sobom, upoznavati glazbenike iz različitih dijelova svijeta učiti od njih. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X