Adam Semijalac: Sam kraj stvaranja novog albuma obilježio je moj totalni burnout

Adam Semijalac aka Bebè Na Volè u četvrtak 20. rujna u Vintage Industrial Baru uz koncert promovira i svježe otisnuto vinilno izdanje svoga novog albuma ‘Hate Is A Wonderful Thing’, definitivno jednog od najboljih albuma na našoj nezavisnoj sceni ove godine. Iako smo nedavno s Adamom pričali o tome povodom objave albuma na ovom portalu, ovog puta su izašli neki novi detalji, a također je to bila prilika za osvrnuti se na dokumentarni film ‘Bebè Na Volè’, te na nedavno glasanje u Europarlamentu koje će imati dalekosežne posljedice za brojne nezavisne kreativce kad je u pitanju internet. A Adam je odličan sugovornik kad su u pitanju te stvari.

  • 140
    Shares
Scena iz filma ‘Bebe na Vole’ redatelja Vladimira Gojuna

Prošli tjedan je u Europarlamentu izglasani članci 11 i 13, po mnogočemu kontroverzni. Jer za njega su velike korporacije industrije zabave, a time i razne agencije za ubiranje tantijema, dok je recimo protiv direktive bilo oko tri stotine europskih znanstvenika, milijuni korisnika interneta koji su pokušali i svoje zastupnike odgovoriti od glasanja ‘za’, a može se reći da je i značajno pismo Jimmyja Walesa i Tima Berners-Leeja, dakle osnivača Wikipedije, i svi se slažu u jednom da će se time na internet sručiti čvrsta cenzura s jedne strane, a paralelno s tim puno umjetnika bi moglo imati problema s promocijom svog rada u budućnosti. Zanima me koje je tvoje stajalište kao nezavisnog glazbenika o tome?

Adam Semijalac: Mislim da je ovo totalna katastrofa, s obzirom na sve što sam pročitao na tu temu. Cijela ova priča, očigledno, nema apsolutno nikakve veze sa boljim plaćanjem umjetnika niti zaštitom njihovih prava. Istina je da online streaming platforme ubiru najveći dio love od ljudi koji im kreiraju sadržaj no ovo nije način na koji se rješava taj problem. Ispada da je jedini cilj ovog prijedloga, dati više kontrole u ruke korporacija koje ionako izrabljuju “malog” kreativca i to kroz cenzuru interneta. Koliko sam shvatio Youtube je potrošio 60.000 000$ na izradu Content ID sistema. Sistema koji obavlja filtraciju audio i video sadržaja ne bi li ih kategorizirao. Međutim taj isti sistem se pokazao vrlo lošim jer usitinu nije u stanju razlikovati autorske sadržaje od onih koji su stvoreni kroz kompilaciju različitih autorskih sadržaja ili onih koji uistinu jesu plagijati. Znači taj bot isključivo stvara kaos i onemogućuje slobodan protok informacija. I sad bi sličan princip trebalo aplicirati na ostatak interneta?! Gdje je kraj ovoj analogiji? Hoće li uskoro htjeti copyrightati boje, akorde, note, okuse, mirise? Smatram da je sramota da HDS podržava taj prijedlog zakona. Ono što bi HDS trebao raditi jest kritički se baviti pitanjima kvalitete uvjeta rada, financiranja istog, poštivanja ugovornih obaveza, te otvorenošću i dostupnošću medijskih platformi u Hrvatskoj, a ne podržavati prijedlog koji vodi cenzuri interneta.

Vjeruješ li da bi se eventualno mogao zaustaviti taj proces?

Adam Semijalac: Nadam se, ali sumnjam. Globalno gledano, mislim da je količina gramzivosti korporativnog i birokratskog sustava prevelika.

Ono što bi HDS trebao raditi jest kritički se baviti pitanjima kvalitete uvjeta rada, financiranja istog, poštivanja ugovornih obaveza, te otvorenošću i dostupnošću medijskih platformi u Hrvatskoj, a ne podržavati prijedlog koji vodi cenzuri interneta.

Koje si alternative metode oko autorskih prava upoznao?

Adam Semijalac: Još od albuma “Channels” 2004. izdajem pod Creative Commons Licencom. S obzirom da sam već s grupom Gloft prošao cijelu izdavačku priču bilo mi je jasno da potpisivanje izdavačkih ugovora ne dolazi u obzir. Tada sam od Nenada Romića, Tomislava Medaka i Tomislava Domesa kroz EgoBoo.Bits label doznao za copyleft. Ono što mi se odmah dopalo jest činjenica da imam vlasititu slobodu odlučivanja pod kojim ću uvjetima dijeliti svoj autorski rad. I tu ne govorimo o jednoj ili dvije varijante s kojima se možeš “zaštititi” od krađe, već o cijelom nizu licenci koje ti dozvoljavaju da odabereš način na koji se objavljuješ u javnosti. Npr. Atribbution CC BY – licenca kojom dozvoljavaš da te se remiksira, semplira, da se na tvom originalnom radu dograđuje, čak i u komercijalne svrhe, ali te suradnici moraju potpisati kao autora. Ili recimo, Attribution-ShareAlike CC BY-SA – isto kao i prethodna licenca samo što obavezuješ onoga tko koristi tvoj autorski rad da derivat tog djela objavi pod istim uvjetima. Ukratko, od toga da dozvoljavaš da drugi kreativci mogu čak i zaraditi na remiksu tvoje pjesme do toga da je mogu koristiti/dijeliti ali isključivo u nekomercijalne svrhe, ali te opet moraju potpisati te kao autora. Bez izdavača koji polažu prava na tvoje master snimke ili postotak od nastupa, bez da su pritom uložili imalo ili vrlo malo truda. Sama činjenica da si otvoren za to da te drugi glazbenici mogu “citirati”, remiksirati, te dati neku novu dimenziju tvom radu je vrlo uzbudljiva i po meni najprirodnija. Logično da se postavlja pitanje: “Pa ako sve tako dijeliš, di su tu pare?” Para već odavno nema, niti od prodaja nosača zvuka, niti od streaminga. Kao eksperiment sam prošle godine potpisao za teksaški What Of Whom records, čisto da vidim što se može učiniti. Ne baš previsš. Nakon nepunih godinu dana i cca 2000 streamova kasnije moja zarada je bila 6,47 $. Znači sve je promocija. Živimo u vrijeme gdje je očito jedina “vrlina” znati prodati sebe i proizvod neke korporacije. Tako mi se čini da je internet prepun klinaca koji nemaju nikakvog talenta, a zarađuju hrpu love i glazbenike koji su nevjerojatno talentirani, a sviraju na ulici za siću. Ako gledamo isključivo glazbu, jedino gdje mi se čini da potencijalno ima love jest sviranje uživo, ali i tu se glazbenik često svodi na preprodavača šalica, majica, CD-a, vinila i bedževa.

Bebe Na Vole u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)
Bebe Na Vole u Vintage Industrial Baru (Foto: Tomislav Sporiš)

Hajmo sad na tvoj autorski rad. Album „Hate Is A Wonderful Thing” je ovog ljeta otisnut na vinilu, zadovoljan?

Adam Semijalac: Da, u ljeto 2017. snimljen a ljetos otisnut. Kao i zadnji album i ovaj mi na vinilu zvuči odlično. Znam da zvuči kao cliche, ali slušati glazbu s vinila je poseban doživljaj. Sad kad pogledam unatrag, cijeli proces snimanja albuma je bio dosta naporan. Mentalno i fizički sam bio u jako lošem stanju. Jedina motivacija mi je bila zaokružiti još jedan period konstantnog stvaranja, sve ostalo mi se činilo besmisleno. Imati bend, nastupati. Općenito bio sam u vrlo besciljnom periodu svog života. Što god sam pokušavao nije funkcioniralo. Ostao mi je još samo inat da sve ponovno napravim sam. S obzirom da je susjeda, kad god bih snimao ili miksao, stalno zvala policiju, imao sam osjećaj da mi je i ta zadnja sloboda oduzeta. Tako da je cijeli period snimanja kulminirao mojim osjećajem rezigniranosti, bijesa, razočaranosti i očaja. Sam kraj stvaranja albuma obilježio je moj totalni burnout. Dvadeset i šest pjesama s postavljenim miksevima nisam više mogao ni vidjeti ni čuti. Na svu sreću Višeslav Laboš me urazumio i preuzeo snimke, te uz miks i mastering napravio finalnu selekciju pjesama. Što se tiče artworka za cover bilo mi je logično da nastavim suradnju s Mislavom Lešićem. Želim da slijedeći album uz ova dva čini trilogiju. Jednu cjelinu ispričanu u tri dijela. S obzirom da “Time of..” zovem crvenim a “Hate is..” zelenim, ako bude volje i para sljedeći album će biti ili “plavi” ili “žuti”.

Jesi li čekao nešto duže na vinile u odnosu na prethodni „Time Of Great Depression”, jer žale se neki glazbenici da je vinilna renesansa donijela duže čekanje, obzirom da major labeli zatrpavaju proizvođače vinila svojim back katalozima?

Adam Semijalac: Je , vrijeme čekanja je sve duže i duže a bome su i cijene sve paprenije. Čini se da su se vinili vratili na scenu.

Kakav je interes publike i hoće li eventualno biti i druge narudžbe?

Adam Semijalac: Ja sam zadovoljan. Ljudi se javljaju i podržavaju moj rad. Ne znam za drugu narudžbu, skup je to sport.

Ove godine je veliko iznenađenje bio dokumentarni film „Bebe na Vole” redatelja Vladimira Gojuna o tebi i tvom radu, premijerno prikazan na Liburnia Film Festivalu u Opatiji, na kojem je već i dobio nagradu za najbolju fotografiju. Je li premijera bila iznenađenje i za tebe, obzirom da je film dugo bio rađen?

Adam Semijalac: Jest. Znam da je prije Liburnije bilo pokušaja plasiranja filma na neke druge festivale ali, koliko je meni poznato, bezuspješno. Drago mi je da je konačno ugledao svjetlo dana te se nadam da će se Vlado i “Nukleus film” potruditi da film dospije i na mnoge druge festivale. Osobno nisam bio na premijeri, ali sam dobio dosta povratnih informacija i više-manje su sve pozitivne.

U intervjuu s Vladom sam pričao o procesu. Uistinu te pratio na velikom broju nastupa, može se reći da sigurno ima najveću arhivu tvojih nastupa općenito.

Adam Semijalac: Bome ima. Volio bih da, jednog dana, iz tih materijala smontiramo spot, dva, tri.

Scena iz filma ‘Bebe na Vole’ redatelja Vladimira Gojuna

Imaš li ikakve informacije o eventualnoj zagrebačkoj premijeri filma „Bebe na Vole”?

Adam Semijalac: Nažalost nemam nikakve.

U četvrtak 20. rujna je i promocija u Vintage Industrialu, ili je možda bolje reći slavlje što je „Hate Is A Wnderful Thing” objavljen na vinilu?

Adam Semijalac: Ne gledam na to kao na promociju, valjda zato što sam te pjesme uživo izvodio već ne znam koliko puta. Ali da! Imamo još jedan vinil!

Vjerujem da će ga ljudi moći kupiti na koncertu?

Adam Semijalac: I ja vjerujem!

Ono što je zanimljivo jest to da će koncert otvoriti Marina Elezović, inače tvoja osamnaestogodišnja učenica, vjerujem da te to posebno veseli i dakako što možeš reći o njoj?

Adam Semijalac: Mogu reći da je Marina vrlo talentirana i zrela kantautorica. Da je jako posvećena tome što radi no da je u isto vrijeme u potpunosti svjesna vremena i situacija u kojima sazrijeva tako da je ponekad vrlo teško promatrati njen talent i konflikt u kojem odrasta. S obzirom da mi je oduvijek bilo važno podržavati mlađe kolegice i kolege bilo mi je logično pozvati je da otvori koncert. Za razliku od iskustava koje sam imao kad sam bio njezinih godina meni je puno važnije ponuditi konkretan prijedlog nego da joj pametujem što bi i kako bi ona trebala.

  • 140
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh