Koncertni organizator Boštjan Cvek u 20 je godina postojanja festivala Jazz Cerkno uspio upravo ono što je sadržano u ključnoj rečenici francuskog novog vala, ‘postati besmrtan, a zatim umrijeti’.
Kaučič, inače dobitnik nagrade Prešernove zaklade za 2011. godinu, je europski free-jazz bubnjar velike reputacije koji se prije dvadeset godina vratio živjeti u Sloveniju. Među inim suradnjama, za njega se navodi da je među rijetkim bijelcima koji je svirao s Archiejem Sheppom više od dvaput. Kako god, posljednjih je godina objavio nekolicinu izuzetnih soističkih i dvojnih albuma, predstavljajući se i kao kompetentni udaraljkaš na setu predmeta položenih po podu. Orkestar je sastavljen od glazbenika nove generacije improvizatora iz Slovenije, uz članove kolektiva Dobia Lab iz Italije. 12-članski ansambl, čini lažna brass-sekcija, u kojem pored saksofonista Cene Resnika i Bojana Simona, uz trubača Mirka Cisilina, sekciju trombona odmjenjuju flaute Massima de Matije, te bas-klarinet Mimija Cogliandre, skup s bubnjarima (Marko Lasić; ex Trus! i Vid Drašler; ex Trojnik) i kontrabasistima (Jošt Drašler i Giovanni Maier), te električnom gitarom Vitje Balžalorskyja, Fender Rhodesom Giorgija Pacoriga i vibrafonom Luigija Vitalea na licu mjesta oblikovao ručnom gestikulacijom i naredbama sam Kaučič. Talijanski su solisti, pokazivali veću sklonost spram razvoju idiomatskog jezika i sounda improvizacije, čast izuzecima, dok su članovi slovenske scene, već izbrušenim timbrom potonuli podublje u istinu trenutka te što je najvažnije, zadržali pažnju prisutnih čak pri i dinamički najzahtjevnijim pasažima. Večer se nastavila uz kontrabasista Johna Edwardsa iz Londona, u društvu dvojice kanadskih kolega, trija Françoisa Carriera na alt-saksofonu i Michela Lamberta na bubnjevima koji su na sceni – več dulje od 35 let! A snimali su uz face, piše: Mat Maneri, Jean-Jacques Avenel, Bobo Stenson i Steve Beresford u pressu… Hm. Carrier svira alt-saks držeći ga na boku, kao bariton- saksofon, samostalno, kao nešto slijepo… ne vjerujem mu. Ništa zanimljiviji nije bio niti Lambert, počevši od motorike lijeve ruke, koja je imala sličan problem autarkičnosti kao Carrierov saksofon. A kamo li da su se nadovezali na Edwardsovu lirsku adaptaciju kontrabasa koji zvoni na predimenzioniranu španjolsku gitaru (vidi: Scott LaFaro), letajući neuvjerljivo kroz koncert preko sat vremena, pošteno dajući žamoru da preuzme diskurs dvorane. Ništa od prodornosti kontrabasista koji svira žilavi puls sa trijom Petera Brötzmanna nije izlazilo na površinu; možda im je samo bila loša večer na turneji. No, zato smo došli na svoje u baru Pr’ Gabrijelu, u kojem je pokojni Cvek pokrenuo koncertnu seriju Keltika, na kojoj preko godine nastupaju gitarski bendovi, jedan od njih je nedavno bio i Repetitor. U prostoru ispred šanka je ploče s afričke plesne scene puštao Paal Nilssen-Love, bubnjar koji će već u subotu popodne nastupiti s triom Arashi, uz kolege Johanna Berthlinga na kontrabasu i Akiru Sakatu na alt-saksofonu. Posjetioci su se prilično dobro snalazili u gužvi kojom je dominirala 40-something i 30-nothing generacija, uz kasnu večeru već spomenutih lignji i Medveje kri.
Posljednja večer festivala počela je u 19 sati, solo-matinejom 70-godišnjeg Sakate na saksofonu, klarinetu i vokalu kao najveće ime festivala u smislu pripadnosti struji beskompromisnih muzičara. Nastup mu se naslanjao na prošle godine objavljen „Iruman“, duet uz talijanskog pijanista Giovannija Di Domenica, izdanje posvećeno nacionalnoj tragediji u Fukushimi, a Cerkno je upoznalo reski ton barbierijevske sonornosti, prodoran i neporaziv, usudimo se reći. 1970-ih je Sakata bio član trija Yamasukea Yomushite, a osamdesetih dopisni član notornog benda Last Exit, kojeg možemo smatrati pretečom Naked City, ako ništa drugo… Nakon podulje šutnje, nastup iz 2011. godine u izdanju festivala Unlimited u bendu Heavyweights, opet s Brötzmannom, tako omiljenim u Sloveniji, vraća ga na europski itinerar. A Edwards koji nije ništa manje značajan muzičar, iako dvadesetak godina mlađi, se ukazao u Cerknu i druge večeri, ovaj put u triju s pijanisticom Sophie Agnel i kolegom Steveom Nobleom, bubnjarem s londonske scene. Agnel je klasičarka koja se u vode improvizacije vinula kroz studij klasične glazbe, a svira na prepariranom klaviru. Večer su zaključili The Ex svojom mješavinom noise-rocka, ska, post-punka i ethna uz Kena Vandermarka na bariton-saksofonu i Natea Wooleya na trubi. Ali kako da kažem, ne mogu o tome pisati jer nisam više bio tamo…
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
