Osvrt

U2 - Achtung Baby
'Achtung Baby' - album koji je spasio i iznova stvorio U2

Glazbena recenzija

The Rolling Stones 'Blue & Lonesome'
The Rolling Stones 'Blue & Lonesome' - #onokad si rođen za to

Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru – probijanje leda

Zoran Čalić predstavio je svoj novi bend i album prvijenac 'U moru i plamenu' sinoć u Vintage Industrial Baru.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Zoran Čalić (Foto: Izidor Tačković)

Zoran Čalić (Foto: Izidor Tačković)

Vijest o iznenadnom odlasku Princea bila bi loša uvertira za odlazak na bilo koji koncert. Sinoć su okolnosti htjele da to bude koncert Zorana Čalića i njegovog benda u Vintage Industrial Baru. Nije prošlo dovoljno vremena za oporavak od odlaska Bowieja i Kilmistera, a udarila nas je vijest o smrt još jednog velikana do te mjere da je teško bilo za povjerovati u naslov iste. U Vintageu je prije koncerta DJ Frajman svako malo zavrtio nešto od Princea kao tužni podsjetnik da je ta nevjerojatna vijest ipak bila istinita. Uglavnom, što bi Stonesi rekli bila je to večer za mixed emotions.

Zoran Čalić bio je raspoložen za koncert, ujedno i zahvalan što se okupilo oko dvjestotinjak ljudi u publici, no koncert je počeo nesnalaženjem tonskog majstora kojeg je bend doveo sa sobom, kao što je i sam Čalić imao problema s modernom ‘in ear’ tehnologijom monitoringa. „Ruku mi daj“ s kojom su otvorili nastup ostala je tako visiti u nekom imaginarnom procjepu – kao da njena frekvencija nije dospjela do prisutnih. Kao što se i nakon toga zbog spomentog problema s Čalićevim slušalicama doimalo da je tonska proba prolongirana.

Galerija

Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)
Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)

Nakon nespretnog početka stvari su postepeno počele dobivati jače obrise da bi uskoro i sviranje Zoran Čalić Banda došlo u prvi plan, kao što su i prvi redovi bivali zagrijaniji sa svakom novom porcijom boogie blues rocka koji je dolazio s pozornice. Pokazalo se da je okupio dobar bend oko sebe; kičmu drži ritam sekcija Ivo Rimc i Jernej Kržić (koji su to donedavno bili u ugaslom internacionalnom glazbenom projektu Zebra Dots), dok Andraž Mazi kad ne drži gitaru u ruci slajda po pedal steelu, jer kako je i sam Čalić na koncertu izjavio, country zvuk na njega djeluje jadnako opojno kao rock ili blues.

Koncert je pored autorskih pjesama s debitanstkog albuma „U moru i plamenu“ bio protkan i obradama domaćih glazbenika koji su utjecali na Čalića pa su se na repertoaru između ostalih tako našle i „Negdje postoji netko“ Drage Mlinarca i „Kao stranac“ Josipe Lisac s legendarnog albuma „Dnevnik jedne ljubavi“. No autoru ovih redaka ipak su tu bolje legle stvari s Čalićevog ‘domaćeg terena’, tj. iz Majki kojima se okrenuo na bisu. Posebno je „Želim da te vidim“ u prearanžiranoj country verziji ponudila jednu drugačiju perspektivu te isposničke pjesme koja je 1993. Zatvarala album „Razdor“, ujedno i prvi na kojem je Čalić svirao.

Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)

Zoran Čalić Band u Vintage Industrial Baru (Foto: Izidor Tačković)

Gledano kroz prizmu live izvedbe, Čalić je pokupio neke vokalne manirizme Gorana Bareta, ali se trudio izaći ‘na svjetlo’ svojim pozitivističkim stavovima u izričaju kroz pjesme kao što su „Iz daljine (Pjesma svjetla)“, „Put“, „Kako ostati čovjek“ i „Jedino ljubav“. Pokojnom Princeu je pak posvetio baladu „Iza zvijezda“, dok je s „U moru i plamenu“, pjesmom od koje je sve krenulo, zatvorio službeni dio koncerta. Sam kraj pripao je ponovljenoj „Ruku mi daj“ – odsviranoj u punom sjaju, uštimana zvuka i ugrijanih ruku. Reakcija publike na istu pjesmu bila je dijametralno suprotna od one s početka koncerta. Bila je to mala demonstracija ‘popravnog ispita’. Da je bar tako i počelo.

Led je u svakom slučaju probijen, jedino na što Čalić treba pripaziti ipak je izbor obrada, ili prokljuviti kako ne ostati zasjenjen originalom kad se prihvati nečeg što su otpjevali naši legendarni pjevači. ‘Zborni zid’ kojeg vokalno čine on, Rimc i Kržić može biti praktično rješenje za savladavanje te prepreke uživo… Bar dok se nenamnoži još autorskog materijala.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate