Žen ‘Sunčani ljudi’ – poetske slike u zvukovnoj džungli

Treći album zagrebačkog ženskog post-rock kolektiva objavljen je 22. studenog. Evo recenzije...

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Žen - Sunčani ljudi

Žen – Sunčani ljudi

Žen trećim albumom nastavljaju krčiti džunglu koju su same posadile i u kojoj se dobro osjećaju. Samopouzdano i uvjerljivo probijanje kroz zvučno šipražje ovih je dana rezultiralo “Sunčanim ljudima”, vlažnim i gustim albumom, na kojemu Žen nanovo dokazuju koliko prišivena im post-rock etiketa može biti rastezljiva.

Distorzirano i produkcijsko rastezanje ovoga je puta na površinu gurnulo sve one potmule aranžmanske detalje koji su sramežljivo provirivali glavom na prošla dva albuma, ali su tek na “Sunčanim ljudima” uspjeli uhvatiti zraka.

Osam novih pjesama ne klize niz padinu utabanim stazama, već se s više ili manje instrumentalnog grča uspinju ka vlastitoj melodičnosti. Zamućeni zvuk s tek pokojim razbistrujućim tonom, stvorio je glazbeno okruženje kojemu je Žen zapravo cijelo vrijeme gravitirao: fluidnu, zadimljenu i kompresiranu atmosferu u kojoj se skriva zamamna širina ritmova. Žen su se “Sunčanim ljudima” dosad najviše približili sljubljivanju njihovog studijskog i koncertnog djelovanja.

A sve skupa je instrumentalna cjelina koja izuzetno dobro funkcionira s doziranim poetskim slikama. Nikad kao dosad Žen na svojim studijskim ostvarenjima nisu toliko gurnule vokale u drugi plan, a da im je pritom itekako bitno ono što se izgovara. Balansiranje na rubu koji dijeli instrumentalne od vokalnih albuma vidljivo je već od uvodne “A gdje su staze?”, gdje se glavni sraz događa između bubnja i gitare, a strateški razmješteni stihovi nude primirje.

“Pusti me da hodam” synthom je uvezana gradirana shoegaze balada, koja će, baš kao i “Tijelo zna”, svoju puninu dočekati uz popratni video materijal, sad već obavezan u vizualnom koncertnom identitetu grupe. “Jugomental” će vam svojim udarničkim ritmom pokušati natuknuti odgovor na vječno pitanje “je li nekad bilo bolje”, a kako bi opravdale pojam “eksperimentalno” koji se od početaka veže uza Žen, članice benda ponudile su “Opet gange”, možda i najuspjeliju skladbu albuma. “Četiri tri pet dva” i “Sonična taktika” iz sasvim drugačijih smjerova – jedna iz krautrocka, druga iz alter-zvuka devedesetih – vokalno su najrazrađenije pjesme.

“Sunčani ljudi” završavaju osmominutnom “Lov na crne tipke”, u kojoj se težina i stamenost bazičnog ritma na trenutak ukrštava čak i s nečim što graniči s postulatima pop-trasha osamdesetih. Ovaj uzbudljiv, a zapravo kompleksan završetak albuma tvori svojevrsan mikrosvijet mnogih sitnih post-rock elemenata od kojih su sazdane Žen, elegantno i efektno zatvarajući njihov konceptualno najosmišljeniji uradak do sada.

Ocjena: 9/10

(Moonlee Records, 2017)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate