Zdenka Kovačiček – Žena za svaku frku

Zdenki Kovačiček pripala je čast zatvoriti ovoljetni Jazz Garden program u Vintage Industrial Baru. Nastupit će danas, u srijedu 13. rujna praćena gitaristom Brankom Bogunovićem Piffom.

Zdenka Kovačiček (Foto: Roberto Pavić)
Zdenka Kovačiček (Foto: Roberto Pavić)

Gledate li na to kao na neku kozmičku pravdu, jer pored svega, ipak je „Frka“ postala hit?

Zdenka Kovačiček: Ima nešto u tome. Bravo, to je dobar izraz; kozmička pravda! A možda čak i neka pravda prema meni samoj, jer sam od samog početka otkad sam se vratila iz inozemstva, ali i prije, uvijek sam tražila nešto novo, nešto što me intrigiralo. Nisam nikad planirala karijeru. Mene karijera kao takva nije zanimala, ali sam poslije, vjerojatno i dan danas, zbog toga zapostavljena. Recimo, nemam Porina za jazz. Imam Porina za ženski vokal, međutim mene definitivno izbjegavaju kad je to nekakvo dodjeljivanja tih nagrada za vokal, iako imam izdanja koje nitko nema. Imam „Zlatnu kolekciju“ koju nitko nema, u rasponu od duo Hani, pa festivali, pa jazz, pa do mog albuma na engleskom jeziku, itd., tako da imam veliki raspon svih tih radova i vjerojatno mnogi misle da sam se ja cijelo vrijeme tražila, međutim ne. Uvijek sam tražila izazove, nešto zanimljivo kao što su i tekstovi od Slavice Maras. Recimo „Volim te ko konja“  je imala 300 tisuća klikova na YouTubeu odmah prvu godinu po postavljanju. Onda je to netko maknuo, pa sad svejedno opet ima puno klikova. Meni je drago da sve nekako dođe na svoje.

Je li možda problem kad je riječ o priznavanju rada, u ovom slučaju od struke, da dolazi i od toga što vas ima na svim poljima izvedbenih umjetnosti, kao što ste i glazbeno gledano u širokom dijapazonu, pa vas je teško ‘strpati u jednu ladicu’?

Zdenka Kovačiček: Pa gledajte, ja volim puno toga, kao što znam da i svaki stil ima svoje zakonitosti. Znam što je klasični rock, kao i klasični jazz koji sam učila u inozemstvu i također izvodila pred američkom publikom u američkim vojnim bazama. Naime, kad se raspao duo Hani, nastavila sam tako što sam pjevala po tim američkim bazama. Tamo sam se susretala s pravim jazzerima i znam što je klasični jazz i kako se interpretira. Ne možeš izbrisati klasični jazz i one najvažnije njegove postavke ako ga izvodiš, znači zakone jazza. Primjerice da improvizacija mora imati određenu strukturu. Tu postoji zakon kako se pjeva improvizacija. Nije to zavijanje kako neki rade. Možda meni zamjeraju što pjevam klasični jazz na način kako se jazz pjeva. Također i rock pjevam onako kako se pjeva klasični rock. Sve sam to naučila i znam njegovu abecedu. A današnje vrijeme nosi neke nove izmišljotine poput jazz sevdaha. Ja evo ne priznajem jazz sevdah. Ne može pjevačica pjevati sevdah kako se pjeva, a da bend iza nje jazzira. Jednostavno se i ona mora prilagoditi tom pjevanju koje bi unosilo bar neke elemente jazza, a ja to do sada još nisam čula.

Kad smo već kod pjevanja proširimo priču i na teatar. Zanima me koliko je bilo važno u predstavi „S ljubavlju, Janis“ saznanje, ne samo o pjevanju, već i o duhu vremena i načina razmišljanja glazbe kako je to činila Janis Joplin? Vi ste to vrijeme aktivno proživjeli i to vjerojatno osjećate i sjećate ga se, no kolika je distinkcija spram današnjice? Koliko je izazov bio to dočarati kroz izvedbu pjesama Janis Joplin?

Zdenka Kovačiček: Svakako da mi je blisko. I prije sam uvijek imala neke njene stvari na repertoaru jer su mi se jednostavno kao kompozicije dopale i izvodila sam ih na svoj način. Međutim predstava je zahtijevala, obzirom da je to originalni brodvejski komad, da ja pored glumice Marije Borić, koja je tumači kao mladu ženu, dočaram zvuk njene glazbe. Smatrala sam da u interpretaciji moram biti što bliže njoj, njenom vrištanju i doživljavanju glazbe, što nije moj stil. S vremenom sam se dosta uživjela, kao što se i redatelj također trudio dočarati zvuk tog vremena, jer je i sam tekst to zahtijevao. Moram reći da sam se tu dosta potrošila i mislim da je to publika doista tako i doživjela. Takve su bile i kritike. Pisali su o tome da je doživljavam na pravi način, neki su išli toliko daleku da su pisali da sam bolja od nje (smijeh). Međutim, nema tu bolje ili lošije. Ona je tu svoju glazbu doživljavala do kraja, do kosti – to the bone, kako bi rekli Amerikanci. Ona je život dala za glazbu. Obzirom na svoje dugogodišnje iskustvo, ja to puno svjesnije, usmjerenije i realnije doživljavam u toj predstavi. Ipak postoji neki odmak. Tu vokalnu ulogu sam odigrala i hvala Bogu da sam još živa. Da sam i ja sebe dala toliko tjelesno stopostotno, vjerojatni ni ja više ne bih bila među živima.

Znači, izuzetno zahtijevno?

Zdenka Kovačiček: Strašno! A možete zamisliti, tu mislim na vas novinare, kako je ona doživjela tu svoju kratku karijeru? To je nevjerojatno, to se ne može opisati. Ona je živjela samo do svoje 27. godine. Veliki stres i obaveze. Tu je bilo pića, svega… Znam te stvari. Volim glazbu. Ja ju živim. I u ono vrijeme kad smo imali taj BOOM festival, živjela sam na isti taj način. Mi smo se vozili kombijem, opijali se, spavali na plažama, ludovali… To je bio moj način života, ali hvala Bogu nismo morali ići tako daleko jer je sve to bilo u nekom normalnijem omjeru u odnosu prema onome u čemu je ona bila. Ona je recimo svom menadžeru morala odraditi koncert koji je bio prodan, ona je morala zaraditi tu lovu, to su bila grublja pravila i zahtjevi puno veći nego kod nas. Omjer koji je teško zamisliti.

Pored toga bila je jedina žena takve popularnosti u rocku svog vremena…

Zdenka Kovačiček: Bog joj je dao takve glasovne mogućnosti i dušu. To nitko ne može ponoviti, a kamo li nadmašiti. Probala sam i ja u toj predstavi i osjetila sam što to znači. Strašno sam se potrošila. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X