Zdenka Kovačiček – Žena za svaku frku

Zdenki Kovačiček pripala je čast zatvoriti ovoljetni Jazz Garden program u Vintage Industrial Baru. Nastupit će danas, u srijedu 13. rujna praćena gitaristom Brankom Bogunovićem Piffom.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Zdenka Kovačiček (Foto: Roberto Pavić)

Zdenka Kovačiček (Foto: Roberto Pavić)

“Žena za sva vremena” postao je njen alias otkada je po prvi put izvela tu istoimenu pjesmu. Više od pedeset godina je već na sceni, kako glazbenoj tako i kazališnoj. Vokalno je impersonirala veliku Janis Joplin, a pjevački je općenito ‘doma’ kad je u pitanju rock, jazz i pop. Njena “Frka” je opet u modi. Ta “Frka” kao da je bila i lajtmotiv razgovora za ovaj portal, a iako smo se dotakli i njenih sjećanja na desetljeća nastupanja po bivšem Sovjetskom savezu, kaljenju jazza po američkim vojnim bazama s druge strane željezne zavjese, nekad bitnog BOOM festivala, rokerskog načina života i nekih situacija kad je mislila da će umrijeti na pozornici, čini se kao da smo samo okrznuli samo mali dio osebujnosti Zdenke Kovačiček.

Moram vam odmah na početku pohvaliti vašu Wikipedia stranicu. Ažurirana je kao kod stranih glazbenika. Kod domaćih to često nije slučaj.

Zdenka Kovačiček: A, vidiš to nisam ni pratila. Valjda puno ljudi zna podatke o meni pa to upisuju, ali ima i nekih grešaka, pa sad ne znam kome se javiti da se to ispravi. Recimo, piše da sam pjevala pjesmu Josipe Lisac „Dok razmišljam o nama“. To je potpuno krivi podatak, jer je pjesmu napisao Karlo Metikoš. Dakle, ona je napisana za Josipu. To pišu valjda ljudi koji prate glazbu, ali ne koriste neke podatke koji su službeni.

Nadam se da će netko od administratora čitati ovaj intervju i to ispraviti. U srijedu nastupate s Brankom Bogunovićem Piffom u Vintage Industrial Baru. Neizostavna vam je pratnja. Koliko već dugo radite zajedno?

Zdenka Kovačiček: Uuu, jedno 10, 15 godina… Mi smo još surađivali na BOOM Festivalu 1973. godine. On je svirao u bendu u kojem sam pjevala. Nastavili smo nakon toga povremeno, a ovako u formi dua surađujemo najmanje već petnaest godina.

Taj bend s kojim ste nastupali 1973. Na BOOM Festivalu, je li to bila Nirvana?

Zdenka Kovačiček: Da, da, proširena Nirvana. Nirvana je inače bio trio, a tada je svirao Branko, bio je još i saksofonist, konge… uglavnom proširena postava od sedam ljudi. BOOM se održavao u Ljubljani te godine.

Nažalost nikad nije objavljen album od tadašnje Nirvane, pa da imamo i diskografski gledano Nirvanu prije one puno poularnije iz Seattlea. Mislim da je bila samo jedna singlica u igri.

Zdenka Kovačiček: Da, nažalost. Mi smo dugo surađivali. Nirvana i ja kao pjevačica. Oni su bili heavy rock trio. No onda im je umro gitarist Krešo Šoštar, a potom je iz grupe otišao bubnjar Zdravko Štimac. Basist Tomas Krkač je potom mijenjao postave i radio neke svoje druge projekte u koje se ja nisam uklopila kao frontmen (smijeh).

Mislite, kao frontwoman?

Zdenka Kovačiček: Eh da, samo što nikad nisam pročitala da netko koristi taj naziv. No uglavnom, povremeno smo surađivali i nakon toga jer sam voljela taj njihov zvuk. Onda sam počela surađivati s Vanjom Lisakom, pjevati jazz, kasnije i s većim sastavima. U to vrijeme sam dosta nastupala po bivšem Sovjetskom savezu. Najduže što sam bila u komadu tamo je 12 mjeseci, dakle cijelu jednu godinu. Ja sam u Sovjetski savez odlazila dvadeset godina, i to svake godine. Održala sam tamo 25 turneja od 1970. do 1990. Mislim da sam čak sa zadnjom turnejom zatvorila tu praksu odlaženja u Sovjetski savez. Pod zadnje sam imala veliku samostalnu turneju po sportskim dvoranama i tada sam nastupala na matrice i playback. Mislim, da nitko osim mene tamo nije pjevao na playback, to je bio već sami kraj Sovjetskog saveza.

Mnogi glazbenici ne hvale se time da su pjevali na playback.

Zdenka Kovačiček: Da, pa niti ja, ali to je tada bilo jedino tehnički moguće, jer to su bili koncerti s dosta stanih gostiju, obično pred 30 tisuća ljudi, primjerice u Moskvi. Organizatori su nas već zvali po navici jer smo tamo bili poznati. Mislim, bila su to druga vremena i odnosi, honorari nisu bili veliki.

Zanimljivo je da tu recimo ne postoji neki nostalgični segment. Nitko od tada popularnih pjevača nije išao nastupati u Rusiju nakon pada socijalizma, čak ni u današnje vrijeme.

Zdenka Kovačiček: Da, sve se promijenilo. Nitko više ne ide, a svojevremeno su to bile rasprodane tromjesečne turneje s po tri koncerta dnevno, u dvoranama kapaciteta od tisuću pa do nekoliko desetina tisuća ljudi. Sjećam se jedne turneje, išao je i Jurica Pađen i imali smo bend koji se zvao Ljubav, tj. Ljubof na ruskom (smijeh) i nastupali smo na stadionima. Dobro, nije bio pun stadion koji prima 40.000 ljudi, ali je bio pun do pola.

Pa dobro, i to je dvadeset tisuća ljudi. I dalje je impozantna brojka.

Zdenka Kovačiček: Pa da, to su bili fantastični koncerti. I baš smo bili slavni tamo. Kao što su Rolling Stonesi kod nas dolazili, tako smo mi odlazili tamo. Mi smo im bili Zapad. Ja sam uvijek pjevala rock and roll i strane pjesma, ali sam morala uvrstiti i neke ruske stvari u program. Publiku smo primjerice pozdravljala na čečenskom jeziku. Ne znam, jesi li pogledao na mojoj stranici, no netko je uploadao prastaru snimku s čečenske televizije gdje pjevam „Frku“, koja je sad kod nas veliki hit pošto ju je obradio Nipplepeople. Na toj snimci pjevam „Frku“ u originalnom izvođenju, tj. necenzuriranu: „Otkrila sam ljubav i guzicu“. Dakle, to je povijest. Praizvedba „Frke“ koja ovdje kod nas nije tada bila popularna jer je bio cenzuriran tekst, pa je i to kasnije bilo zataškano. Uglavnom, nije bila dobro primljena u svoje vrijeme, jer su nam cenzori bili oštri.

Sve se ‘pročišćavalo’?

Zdenka Kovačiček: Da. Cenzurirali su mi je već na Zagrebačkom festivalu, kad nisam pjevala „guzicu“ već „bluzicu“, ali evo to danas mladi voli, tu slobodu izražavanja. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate