Zdenka Kovačiček u Lisinskom – divin dijamantni pir

Osim što je malo tko u stanju proslaviti šest desetljeća rada, malo tko to može učiniti poput Zdenke Kovačiček čiji je umjetnički put odavno definiran stihom „Žena za sva vremena“, koji je dakako i otpjevala. Malo tko se uopće može pohvaliti širokim stilskim spektrom paralelnog angažmana u glazbi, pokrivši pritom jazz, rock i pop polje, kao i izuzetno brojne kazališne nastupe.

Sažeti sve to u jedan veliki nastup dakako nimalo nije lagan zadatak, ali Zdenka Kovačiček je sudeći po onome što je sinoć pružila, istinska diva koja se šarmantno prošetala kroz više od pola stoljeća karijere ušavši u značajne generacijske punktove, ali otvorivši vrata i mladoj generaciji koju je inspirirala i koja njenom glazbom osvaja budućnost. A možda je upravo to najveće priznanje koje jedan glazbenik tj. glazbenica može dobiti.

U tom nastupu koji je imao sve odlike multimedijalne revijalnosti jedino je osoba zadužena za svjetlosne efekte u par navrata stala publici na žulj. Naime, već su nakon druge pjesme jaki reflektori s pozornice bili upereni direktno u tribine zasljepljujući tako pola dvorane koja nije mogla vidjeti što se zbiva na pozornici. Nije to bila ‘vožnja’ snopova svjetlosti po gledalištu, već konstantna osvjetljenost kroz dvije-tri pjesme što je izazvalo i glasno negodovanje i povike „Gasi reflektore!“ baš kad se po prvi put pojavio voditelj Vojo Šiljak, što ga je malo zbunilo jer nije znao kome su bili upućeni zvižduci i povici negodovanja, a baš je bio raspoložen za vrckaste viceve. Dakako, publika je u navedenoj situaciji bila u pravu, jer je taj ‘isljednički’ potez majstora za svjetlo uistinu bio krajnje neugodan, pa makar i za potrebe televizije koja je snimala cijeli događaj.

Koncert je počeo intimno pjesmom Žuta ruža“ koju je Zdenka otpjevala u društvu Branka Bogunovića Piffa koji ju je pratio na akustičnoj gitari, da bi se potom na arhivsku snimku „U pola dva/Djevojčice“ Dua Hani, u kojem je Kovačiček započela pjevačku karijeru s Nadom Žitnik, nadovezao prateći Green House Blues Band i vremeplovno oživio pjesmu. Prvi dio pripadao je poznatim jazz standardima, omiljenim Zdenkinim pjesmama koje je snimala s Vanjom Liskom i Georgijem Garanjanom. Na repertoaru su se tako našle „Georgia On My Mind“ i „Is You Is Or Is You Ain’t My Baby“ kad se kao prva gošća večeri pojavila Vanda Winter, Zdenkina kazališna kolegica. Zajedno su izvele „The Lady Is Tramp“, da bi Winter potom imala solo točku s „Diamond’s Are Girl’s Best Friend“ uz koreografiju plesača iz kazališta Komedija.

Osvrt na rad s Borisom Ciglenečkim dogodio se izvedbom „Zbog jedne melodije davne“, a prije izlaska sastava Dementronomes Zdenka je otpjevala i pop hit „Vrati se u moje dane“. S mladim zagrebačkim oktetom Dementronomes na scenu je izašao i Tihomir Pop Asanović, a izvedba pjesme „Mali crni brat“ u kvaliteti je daleko više odskočila spram prijašnje pratnje Green House Blues Banda.

Sljedeće poglavlje uključivalo je dio opusa Janis Joplin i pjesme koje je Kovačiček izvodila u hvaljenom mjuziku „S ljubavlju, Janis“. Pored „Piece Of My Heart“ i „Me And Bobby McGee“ Zdenka se osvrnula i na tragičnu sudbinu legendarne pjevačice, dodavši kako će njen kraj biti sretan, na što se ipak nije moglo lako oduprijeti srsima koje su u tom trenutku prošle tijelom. Valeriji Nikolovskoj nakon dueta “Mercedes Benz” prepustila mikrofon za narednu „Move Over“ što je samo bio dokaz da je i Valerija jedna od ponajboljih blues interpretatorica na našoj sceni. U spomenutoj pjesmi se Telefon Blues Bandu, koji je za ‘Janis poglavlje’ zauzeo mjesto na pozornici, pridružio i Vedran Božić.

Drugi dio nastupa bio je premošćen snimkom revije Karla Lagerfelda na kojoj je korištena glazba s albuma „Elektra“ Igora Savina na kojem je sudjelovala i Zdenka 1978. godine, kao neočekivano i recentno internacionalno priznanje za rad, što je ove jeseni prilično uzburkalo i redove domaćih mainstream medija da to poprate.

Drugi dio je tek nosio jedan adut za drugim. „Volim te ko konja“ bio je prvi, da bi „Frka“ uz gostovanje elektro dua Nipplepeople bio novi moment inspirativnosti bezvremenskog utjecala Zdenke Kovačiček. Osobno gledano, predivan skok u zvuk 21. stoljeće koji je unio dancefloor duh u Lisinski. Jest da se publika nije ustala na noge i plesala, ali to bi bilo previše za očekivati.

Zdenikin dijamantni jubilej obilježio je i Rade Šerbedžija, koliko nespretan u duetnoj izvedbi „Moon River“ u kojoj je zvučao poput likova ruskih špijuna koje često glumi u Hollywoodu, toliko je s druge strane sve nadoknađivao urođenim šarmom i karizmom, kao što je u domaćem repertoaru bio daleko kvalitetniji kad je otpjevao „Protuletje se otpira“.

Da je Zdenka Kovačiček uistinu posebna i jedinstvena svjedočio je i posljednji niz „Možda ni ne osjećam kraj“, „Ja živim svoj san“ i „Žena za sva vremena“ koji je zapuhnuo publiku snažnim emocijama. Kao da se dogodila nevidljiva nadogradnja koja se do tada nije čula na koncertu. Onaj osjećaj kad pjevačica iznova proživljava svaki moment otpjevanog, kad ništa nije rutina, već nosi impuls nočekivane kreacije koja se naočigled događa.

Nakon toga bilo je kristalno, ili bolje reći dijamantno, jasno da Zdenkine riječ izgovorene na početku večeri nisu bile šala. A kazala je: „Ja se sama sebi nisam puno promijenila u ovih šezdeset godina. I tek sad osjećam da vam ih mogu lijepo prezentirati u komadu“.

Jesi Zdenka, itekako!

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute