Glazbena recenzija

NLV
NLV 'NLV' – prvijenac za pamćenje

Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Wovenhand ‘Star Treatment’ – Mračna religijska ekstaza

David Eugene Edwards na novom albumu Wovenhanda zauzdava nagone koji su divljali na prethodniku, a pjesme uspješno uokviruje u pop format, usprkos činjenici da je riječ o izrazito mračnoj i duhovnoj ploči.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Wovenhand 'Star Treatment'

Wovenhand ‘Star Treatment’

Možda je na posljednjem albumu Wovenhanda “Refractory Obdurate” David Eugene Edwards sonično napravio prevelik iskorak u područje Michaela Gire i Swansa. Na “Star Treatment” taj uvjetni prijestup ispravlja dajući pjesmama više koherencije i melodije. Možda ne bi bilo prilično očekivati nešto nalik U2, ali pjesme poput uvodne “Come Brave” ili “The Hired Hand” usprkos frenetičnim ritmovima i grmljavini naginju prema formi pop glazbe, a lagana “The Quiver” bi u nekom pristojnom svijetu imala čak i radijskoga potencijala.

I upravo taj element čini “Star Treatment” primamljivijim albumom od prethodnika. Manje prohodne pjesme koje podsjećaju na ono što smo slušali na “Refratory Obdurate”, poput “Swaying Reed”, ponovno inzistiraju prema bacanju slušatelja u hipnotički trans. A ovdje ponovno ne gine usporedba sa Swans, koji su sve svoje albume od povratka 2010. godine do danas, izbacili u vrlo kratkim razmacima, u okviru dva mjeseca, u odnosu na Edwardsove. I dok je Girina ekipa neopterećena trajanjem i pušta da se atmosfera zakuha u polusatnim pjesmama, Edwards na gotovo svim stvarima na “Star Tretment” ostaje u pristojnom formatu do pet minuta. Kod njega je trans bliži iskustvu religijske ekstaze.

Edwardsova je fanatična religioznost i jedno od njegovih najjačih oružja. Ona mu daje auru autentičnosti, kao i određenu bezvremenost njegovim pjesmama, jer inspiraciju za Wovenhand on nalazi beskonačnim kopanjem po Bibliji i psalmima. Zbog toga se kroz njegovu glazbu ponekad teško probijati s razumijevanjem, a tu ne pomaže ni Edwardsov zapomažući način pjevanja. No, njegova je religioznost ogrnuta različitim glazbenim slojevima koji uključuju mračnu americanu 16 Horsepowera, ali i neke doom i stoner elemente. Kad se oljušte svi slojevi blata, u kosturu jedne “The Hired Hand” je zapravo čisti rock and roll. Ali, Wovenhand upravo zbog blata i slušamo.

“Star Treatment”, poput većine opusa Wovenhanda, stoji na razmeđima. Prežestok je da bi ga se nazvalo alt-countryjem, a preakustičan da bio metal. Poput samog Edwardsa, preduhovan je da bi bio rock, a premračan da bi bio gospel. Bend tako može naći poštovatelje sa svih tih strana glazbenoga spektra, ali će ih sve ujedno i zbunjivati. U svakom slučaju, Edwards je jedan od vrhovnih poglavica mračne americane, a “Star Treatment” zvonjavom i tutnjavom mogao bi se okarakterizirati poput nekog od ranijih albuma Nicka Cavea na golemoj količina amfetamina, posipan divljačkim ritmovima plesa američkih indijanaca. Ako vam to nije preporuka za upuštanje u odnos s ovom pločom, ne znam što bi onda moglo biti.

Ocjena: 8/10

(Sargent House, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate