Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Glazbena recenzija

Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert'
Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert' - Krivo je pravo

Van Morrison ‘Keep Me Singing’ – Kao melem

Vitez iz Belfasta kopajući po vlastitoj boljoj prošlosti iznjedrio je album sa trinaest lijepih pjesama.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Van Morrison 'Keep Me Singing'

Van Morrison ‘Keep Me Singing’

U posljednjih petnaest godina nove studijske albume Vana Morrisona dijelimo na one koji nude više kvalitete nego rutine (“Magic Time”, “Born to Sing: No Plan B”) i one kod kojih je situacija obratna (“Down the Road”, “Keep It Simple”), no na kraju štogod da pretegne, neupitno je riječ o redom kvalitetnim, rutinski odrađenim albumima. Na novom albumu, nemaštovito nazvanom “Keep Me Singing” (kao hibrid gore navedenih “Keep It Simple” i “Born To Sing”), kvaliteta prilično nadmašuje rutinu, a pjesme djeluju poput melema, ugodne su i lijepe, poput pjesme ptice pjevice sa simpatične retro sličice na naslovnici.

Glavninu albuma čine laganice kakve je Van naučio štancati u osamdesetima i devedesetima, od “Have I Told You Lately That I Love You” nadalje, a koje se pokazuju kao savršen soundtrack u dirljivim scenama romantičnih komedija, no posebnost je da je riječ o najkvalitenijim takvim pjesmama koje je napisao u ovom stoljeću. Već uvodna “Let It Rhyme” uklanja svaku sumnju da ćemo se maknuti iz svijeta popa, jazza i R&B-ja u kojemu je Morrison svojevoljno zakopan desetljećima, ali i jednostavnošću i samozadovoljnošću izvedbe također otkriva da je izvođač sigurniji u to da je ovaj put našao ispravan glas koji je i tražio. Tek u stihovima (već onim prvim na albumu) Van će pokazati svoju mrzovoljnu narav: “Throw another coin in the wishing well/Tell everybody to go to hell…”

Baladama Van obično suprostavlja komade generičkoga bluesa, ali na “Keep Me Singing” njih je manje nego obično. “The Pen Is Mightier Than the Sword” je tipičan primjer takve pjesme srednjeg tempa i blueserske strukture, a takva je i “Going Down to Bangor”, samo je izvedena s više duha, i uvelike podsjeća na verziju “Rollin’ and Tumblin'” sa “Modern Times”.

No, glavni adut ovog albuma su melodije koje nas vraćaju u bolja vremena Van the Mana. Najbolji primjer toga je “Memory Lane”, ali ni “Everytime I See a River” i “In Tiburon” ne zaostaju mnogo na tom području. “Look Behind the Hill” je simpatičan komadić pop-jazza, a završni instrumental “Caledonia Swing” pokušaj je posvete bendu Caledonia Soul Orchestra s kojim je Van odsvirao koncerte 1973. godine, čiji će dijelovi biti objavljeni na slavnom live albumu “It’s Too Late To Stop Now”, a koji je ovoga ljeta dobio raskošno reizdanje na tri dodatna CD-a i DVD-u.

Album čini trinaest pjesama, a negdje na njegovoj sredini javlja se niz od tri-četiri pjesme koje su mogle biti odstranjene zbog pretjeranog rutinskog pristupa izvedbi, no ni one nam ne stoje na putu da “Keep Me Singing” ne proglasimo ukupno najugodnijim albumom od tamo negdje “Back On Top”. Možda je jedino što mu nedostaje ona neka jedna pjesma koja kvalitetom nadmašuje sve ostale i daje nam žarište i stalnu točku vraćanja albumu. Jer mlaki singl “Too Late” to nikako nije.

Ocjena: 7/10

(Caroline Records, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate