Glazbena recenzija

metallica-coverff
Metallica ‘Hardwired… to Self-Destruct’: Zakoni tržišta protiv fizikalnih zakona

Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Underworld ‘Barbara Barbara, We Face A Shining Future’ – Je li party gotov?

Deveti studijski album britanskog elektro sastava Underworld donosi priličan otklon u odnosu na dosadašnji rad.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Underworld 'Barbara Barbara, We Face A Shining Future'

Underworld ‘Barbara Barbara, We Face A Shining Future’

Dvojac koji čine Karl Hyde i Rick Smith napravio je do sada najdulju diskografsku pauzu u karijeri. Prethodni „Barking“ objavljen 2010. godine obilježile su kolaboracije s drugim poznatim imenima s elektronske scene posebice onih specijaliziranih za dubstep, trance i drum and bass. Šest godina kasnije, Underworld s „Barbara Barbara, We Face A Shining Future“ pored toga što u potpunosti glazbeni dio posla preuzimaju u svoje ruke, okreću i plesnu priču u drugom smjeru.

Prvi udar ironije na sam naziv albuma donose već pri taktovi uvodne „Exhale“ u kojoj prijeteća i tmurna atmosfera, te spori ritam više pogoduju nekoj unisonoj ulozi vojne koračnice, a ne dizalici raspoloženja za plesne podije. Kao da su Underworld u neku ruku otkrili Talking Heads u sebi. Time biva i jasno da je riječ o albumu snažnijeg konceptualnog karaktera u kojem više do izražaja dolazi praksa angažmana na filmskim i televizijskim soundrackovima gdje su se Hyde i Smith također pokazali uspješnima. Možda ne treba ni naglašavati posebno da ih je njihov stari poznanik, redatelj Danny Boyle odmah angažirao i za nastavak filma „Trainspotting“.

Općenito, kao da je njihov rad od „Barking“ najavljivivao ishod u obliku „Barbara Barbara, We Face A Shining Future“; s jedne strane već filmski i televizijski rad, a s druge rekapitulacija dotadašnje karijere s dva uzastopna kompilacijska albuma najvećih hitova, čime je napravljen prostor za „novu svijetlu budućnost“. I Hyde i Smith priznaju kako nisu planirali ishod albuma, već su se prepustili radu i instinktu, a rezultat je da je takav ‘nenamjenski’ pristup donio jedan od najboljih albuma Underworlda, koji zahvaljujući promjeni ritma i općenito nekim elemenatima u pristupu kreaciji podsjeća na onaj glasoviti stilski zaokret Leftfielda kad je 1999. objavio „Rhythm And Stealth“ koji je bio sušta suprotnost od prethodnika „Leftism“ (nakon kojeg se rave pokret počeo poput zaraze širiti Starim kontinentom). Takav otklon u dobroj mjeri i uvjetuje približavanje Underworlda publici sklonoj krautrocku, a time i udaljavanje od svih obrazaca EDM masovki za omladinu.

Nakon uvodne koračnice i propovijedi u obliku „Exhale“, „If Rah“ dolazi kao prolongacija buntovne ulične slam poezije popraćene prijetećim minimalom – kombinacijom koja kao da poručuje: „pleši sporo, pleši sa stavom“. Tek treća „Low Burn“ meditativno otvara vrata ritmu plesnih podija, ali kao što i ime sugerira, nije to podloga za visokooktansko izgaranje. „Santiago Quatro“ također ide u prilog toj tezi, prebiranje žica u dimenziji latino glazbe dolazi kao instrumentalni partibrejker, kao što služi i kao poduži intro u hermetičnu baladu „Motorhome“ koja gotovo poput markera određuje i kraj albuma kroz nešto dinamičniju „Ova Nova“ i posljednju „Nylon Strung“ u kojoj tek u petoj minuti ‘zasja sunce na kraju tunela’, dakle na samom kraju albuma.

No važno je napomenuti kako se na kraju „Barbara Barbara, We Face A Shining Future“ ne čini kao neslana šala Underworlda i poigravanje s osjećajima publike, već je o djelu svojevrsnog prijelaznog karaktera – misaono emotivni impuls oslikavanja čudnih vremena u kojima smo i globalno gledano zapeli; kad je temeljima iz prošlosti već istekao rok trajanja, dok se ‘budućnost iza ugla’ još uvijek skriva u gustoj magli. Možda je to i razlog što Underworld više ciljaju na slušateljski racio, a ne na njegovo gašenje ‘dok traje party’. Stari partyji zauvijek su završili, do novih ipak treba nešto slušati. „Barbara Barbara, We Face A Shining Future“ je sasvim solidan izbor za takvo (trenutno) stanje.

Ocjena: 8/10

(Caroline International, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate