Umro je Hugh Masekela, otac južnoafričkog jazza i veliki borac protiv apartheida

Hugh Masekela umro je 23. siječnja u 79. godini. Njegova karijera trajala je više od 50 godina.

Hugh Masekela (Foto: Wikipedia)

Hugh Masekela bio je jedan od najboljih trubača, ali i pjevač moćnog glasa koji je spajanjem jazza s južnoafričkim zvukom, kao i glazbom iz cijele Afrike stvorio zvuk južnoafričkog jazza. Trideset godina proveo je u izgnanstvu iz matične zemlje zbog žestoke kritike prema tadašnjem rasističkom političkom sistemu apartheidu. Njegovi nastupi redovno su bili i njegova pobuna i okrutni sistem mu to nije oprostio. U zemlju u kojoj se rodio vratio se tek kad je na njeno čelo došao Nelson Mandela, no kao što nije prestao s aktivizmom za vrijeme boravka u SAD-u i Botsvani, Masekela je nastavio neustrašivo komentirati politička događanja u Južnoj Africi, ali i u ostatku svijeta, kao što je u jazz krugovima uživao veliki ugled i često nastupao s drugim velikanima.

Rođen je u Kwa-Guqa, rudarskom naselju blizu Johannesburga. Bio je četvrto dijete u politički aktivnoj obitelji. Trubu je počeo svirati u 14. godini, a izobrazbu sticao u školi za ‘obojanu’ djecu St. Peter, koja je istovremeno bila i centar borbe protiv apartheida, prije nego su je vlasti zatvorile.

Tijekom 1950ih stisak apartheida je bio malo popustio i Masekela se vrlo brzo kao mladi talentirani trubač probio na sceni. Bio je jedan od glazbenika u tada popularnom mjuziklu “King Kong” koji je prozvan “sveafričkom jazz operom”, u kojem je nastupala Miriam Makeba najbolja pjevačica JAR-a, kojoj je ubrzo oduzeto državljanstvo jer je također igrala u anti-apartheid filmu “Come Back Africa”. Te 1960. kad se dogodio masakr crnog stanovništa u Sharpvilleu i zabranjen Afrički nacionalni kongres, Masekela je uspio pobjeći iz zemlje prije nego li je i on sam uhićen.

Nakon Londona, odlazi u New York gdje mu je pomagao poznati glazbenik i također aktivist Harry Belafonte. Nakon pohađanja Manhattan School of Music, Masekela upoznaje njujoršku jazz scenu na kojoj su tada vladali Miles Davis, John Coltrane i Thelonius Monk, dok su ga druga dva velikana, Dizzy Gillespie i Louis Armstrong ohrabrivali u naumu da razvije vlastiti afrički stil, što je Masekela i ostvario objavom debitantskog albuma “Trumpet Africane” 1963. godine.

U Americi se također počeo politički identificirati s tamošnjim Black power pokretom i 1966. svirao na Watts festivalu na godišnjicu pobune crnog geta u Los Angelesu. Godinu dana kasnije nastupa na Monterey festivalu zajedno s Janis Joplin i The Who. Ubrzo njegov instrumental “Grazing in the Grass” postaje veliki hit koji je tri tjedna boravio na vrhu američkih top ljestvica, biva nagrađen zlatnom pločom i posebnim priznanjem kao afrički umjetnik, te uskoro postaje poznata osoba kojoj su kućni prijatelji bili Peter Fonda i Dennis Hopper. No to nije potrajalo, jer je prvo 1966. izazvao bojkot distributera ploča na američkom jugu kad je osvanuo album “Emancipation of Masekela” na čijoj naslovnici je bio preodjeven u Abrahama Lincolna. Glazbom se okrenuo prema eksperimentalnom zvuku, pjevajući o ratu u Vijetnamu i problemima radnika migranata u Južnoj Africi. Uslijedile su policijske racije u njegovom domu, a Masekela se uspio izvući s uvjetnom kaznom izbjegavši zatvor zahvaljujući proceduralnoj greški jer policija nije imala valjani nalog za pretres. Iako su ga koncertni promotori stavili na ‘crnu listu’, nastavio je s objavljivanjem progresivnih albuma sa snažnim političkim porukama.

Hugh Masekela ‘Emancipation of Hugh Masekela’

Nakon 12 godina provedenih u SAD-u odlučuje se vratiti na matični kontinent. Afriku je proputovao uzduž i poprijeko u želji da u potpunosti upozna njenu glazbu. Na tim proputovanjima postaje dobar prijatelj s Fela Kutijem koji ga je predstaio bendu Hedzoleh Soundz s kojim je snimao i kasnije išao na turneje po SAD-u. Nastupao je i na legendarnom boks meču između Muhammada Alija i Georgea Foremana u Kinshasi, ali je ta legendarna snimka, na kojoj su uz Masekelu nastupili Franco i Miriam Makeba, objavljena tek 2017. godine zbog tadašnje svađe s promotorom Donom Kingom.

Nakon putovanja Afrikom skrasio se u Bocvani koja graniči s Južnoafročkom republikom. U međuvremenu je u svijetu počeo rasti interes za world musicom, a Masekelina slava još više jača nakon što se priključio Paulu Simonu na turneji iznimno uspješnog albuma “Graceland”., uz obrazloženje da je upravo Simon tim albumom pružio veliku podršku južnoafričkim glazbenicima i stavio ih u fokus globalne scene. Svijet će se Masekele sjećati i po nastupu na velikoj proslavi 70. rođendana Nelsona Mandele 1988. na londonskom Wembley stadionu nazvanom Mandela Day. 67 zemalja svijeta tada je uživo prenosilo zajedničku izvedbu pjesme “Soweto Blues” s Miriam Makeba.

Po oslobađanju Mandele iz zatvora Masekela se vraća u Južnoafričku republiku nakon 30 godina izbivanja, no umjesto umirovljenja nastavlja se aktivno baviti glazbom.

Godine 2010. glazbom je otvorio svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoafričkoj republici, a 2012. ponovno zasvirao s Paulom Simonom na obilježavanju 25. godišnjice “Gracelanda”. Iste godine nastupio je u i Hrvatskoj, u Poreču na Valamar Jazz Festivalu.

Za života je objavio preko 40 albuma, a za posljednji “No Borders” iz 2016. odlikovan je s Order of Ikhamanga, najvišim južnoafričkim odličjem.

Zadnje od Vijesti

Idi na Vrh