Google+

Anketa

Da li vam se sviđa to što smo s Tvornicom kulture pokrenuli INKUBATOR?

Loading ... Loading ...

Ujedinjeni veterani i mlada krv – 10. podsjećanje na Ivicu Baričevića Baru

The Bambi Molesters, Peach Pit, Ha Det Bra, Marinada, Go No Go, Man Zero, Dunja Knebl, Il Gruppo Delle Azioni Progressive, Analena, Šumski, Lunar, Pe Kun i Very Expensive Porno Movie su u dvije večeri u srijedu i četvrtak obilježili 10. godinu sjećanja na jednu od najvažnijih osoba hrvatske alter rock scene.

Ha Det Bra u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)

Sedamdesete su ispraćene ekspanzijom punka, osamdesete su bile inkubator indie načina razmišljanja, a devedesete su bile eksplozija garažnog zvuka – grubog, distorzijom nabrijanog i produkcijski neispeglanog. Tako je neko vrijeme izgledala situacija izvan svjetskih top ljestvica, daleko od glazbenog mainstreama. No onda je MTV otkrio „Smells Like Teen Spirit“ i garažni zvuk je došao na traku masovne proizvodnje glazbene industrije. Tako je bilo na Zapadu prije dvadeset godina.

Galerija

  • The Bambi Molesters u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • The Bambi Molesters u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • The Bambi Molesters u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • The Bambi Molesters u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Ha Det Bra u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Ha Det Bra u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Ha Det Bra u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Ha Det Bra u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Ha Det Bra u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Peach Pit u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Peach Pit u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Peach Pit u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Man Zero u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Man Zero u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Man Zero u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Marinada u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Marinada u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Marinada u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Go No Go u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Go No Go u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Go No Go u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)
  • Go No Go u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)

U isto vrijeme u Hrvatskoj glazbeni tokovi su otišli u sasvim drugom smjeru zahvaljujući ratu. Stvari su se anulirale preko noći. Eksplozije prvih granata raznijele su u komadiće i duh dotadašnje jugoslavenske scene i način na koji je funkcionirala. A doticaj s onim izvan naših granica mogao se usporediti s onim najpoznatijim Sokratovom razmišljanjem i doživljavanjem vanjskog svijeta gledanjem igre sjena na zidu. S razlikom što u Hrvatskoj početkom devedesetih nisu bili u pitanju zidovi pećine, već zidovi skloništa. Domaća glazba i „dužnost“ glazbenog stvaranja bila je unificirana po domoljubnom sistemu bez obzira na žanr. Lojalnost prostoru i trenutku je bilo ono što je određivalo hoće li se nečija glazba zavrtjeti u eteru ili će biti označena kao neprikladna.

The Bambi Molesters u Močvari (Foto: Tomislav Sporiš)

U takvom ozračju te 1991. godine Požežanin Ivica Baričević Bara doselio se u Zagreb i upisao Grafički fakultet. Studiranje ga nije toliko zanimao koliko činjenica da je u Zagrebu u kojem je vjerovao da se može više posvetiti glazbi. Prije rata je imao dovoljno godina da se u potpunosti inficira rockom i to onim nezavisnim iskonskim koji je u to vrijeme u Slavoniji imao jako uporište ne samo u Vinkovcima koji su iznjedrili Majke i Satana Panonskog, već i u Osijeku gdje su često gostovali brojni alter rock bendovi poput Regoča i Sexe, a u Studentskom centru koji je bio doslovce centar kulture je čak nastupila i Björk prije nego je postala planetarno popularna, a pred sam rat je krenuo i projekt Noise Slawonische Kunst po uzoru na slovenski Neue Slowenische Kunst.

Very Expensive Porno Movie (Foto: Zoran Stajčić)

Iz Požege koja je uvijek bila pankerski orjentirana je pak djelovao iznimno cijenjeni noise bend Married Body čiji je mentor upravo bio Baričević koji je i sam svirao u bendu Hare!! i s kojim je snimio singl ploču „History Of Unnormal“. Bara je bio prožet glazbom i jednim drugim načinom razmišljanja, koji je bio svjetlosnim godinama udaljen od onoga što je u ratnim godinama predstavljala hrvatska realnost. No nije posustajao i išao je prema zvuku koji ga je privlačio, a ne od kojeg bi imao brzu korist, bilo da je riječ o sviranju u bendvima Rujan i Uzrujan, izdavaštvu, organiziranju koncerata i radu na svim pratećih promotivnim aktivnostima.

Može se slobodno reći da je sve koncerte koje je kasnije organizirao i koji su prirodnim slijedom bili inicijacija festivala Earwing No Jazz i Žedno uho kojeg i dan danas uspješno vodi njegov tadašnji kolega Mate Škugor bili upravo vođeni imperativom „uha žednog glazbe“ kojoj su domaće prilike kulturnog srozavanja kriterija promptno zatvorile vrata tijekom devedesetih. Dalje>>
 



__________________________________________

enlightened Donirajte Ravnododna.com – Hvala na podršci!


Tagovi: , , , , , , , , , , , , , , , ,
FavoriteLoadingAdd to favorites

Komentari