Tom Waits ‘Glitter & Doom Live’ Remastered – suvenir s turneje za pamćenje

Katalog Toma Waitsa objavljen na etiketi ANTI- tijekom narednih mjesec i pol dana doživjet će nova remasterirana izdanja u fizičkom obliku, dočim su digitalna izdanja već postala dostupna, pa ćemo tu dobrodošlu priliku iskoristi za povod šetnji kroz to treće poglavlje Waitsove karijere.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Tom Waits "Glitter & Doom Live" Remastered

Tom Waits “Glitter & Doom Live” Remastered

Tom Waits nije poznat po velikoj ljubavi prema turnejama, pa je kao savsvim neočekivano ugodno iznenađenje 2008. odjeknula vijest da će, ničim osim arhivskom kolekcijom pjesama “Orphans” izazvan, obići manje gradove po S.A.D-u, kao i one možda rijeđe posjećivane u Europi, u sklopu turneje nazvane “Glitter & Doom”. Koncerti te turneje uglavnom su održavani u kazalištima i drugim nevelikim koncertnim prostorima, a do ulaznica je bilo otežano doći i zbog metoda koje su korištene kako ne bi došlo do masovne preprodaje kupljenih ulaznica po astronomskim cijenama.

Živi album “Glitter & Doom Live” izašao je godinu dana kasnije i donosi zvučni zapis presjeka pjesama sviranih na toj turneji. Težište je svakako na pjesmama s albuma novijeg datuma, od čega čak gotovo trećinu čini materijal s ploče “Real Gone” iz 2004. godine. Najstarije pjesme u izboru su “Singapore” s albuma “Rain Dogs”, te “Falling Down” koja je jedinu svoju službenu verziju doživjela na prethodnom Waitsovom live albumu, “Big Time” iz 1988., dok materijal iz devedesetih predstavljaju tri pjesme s albuma “Bone Machine” i dvije s “The Black Rider”, te “Get Behind The Mule” s “Mule Variations”.

Osobno sam imao veliku sreću i zadovoljstvo prisustvovati jednom od koncerata s te turneje, onom održanog 18. lipnja u milanskome Teatru degli Arcimboldi, gdje sam iz drugoga reda doživio čaroliju donekle prenesenu na ovim snimkama, tako da mi se iz tog razloga mnoge lijepe uspomene vežu uz ovaj album, a pogotovo uz pjesmu “Such A Scream” koja je izvučena upravo s tog nastupa.

Album započinje pjesmom koja je otvarala svaki koncert, a to je “Lucinda” izvedena u medleyju s “Ain’t Goin’ Down”, obje izvorno objavljene na tada aktualnoj kolekciji “Orphans”. Waits bi izlazio na pozornici odjeven kao da je netom pao s teretnog vlaka, te bi uz gromoglasno odbrojavanje ritma udarao nogom o ploču, te oko sebe dizao oblak prašine dok bi bend ulazio u mračnu baladu o Williamu, Lucindi i vješanju.

Upravo taj zapis možda je i najvrijedniji dio ove ploče, budući da predstavlja definitvnu verziju ove pjesme, čiji je studijski zapis bio aranžmanski presirov u odnosu na moćno live izdanje. Isto vrijedi i za jedinu drugu pjesmu s “Orphans” koja se našla na ovom albumu, baladu “Fannin Street”, a od ostalih svakako se izdvaja i “Dirt in the Ground”. Također, barem za dvije pjesme s albuma “Real Gone” može se reći da su doživjele unaprijeđene verzije uživo, “Metropolitan Glide” u kojoj Waits zvuči kao James Brown na elektrošokovima, te “(Live) Circus”, koja je prošarana Waitsovim duhovitim komentarima i nadograđena jednim improviziranim refrenom.

U bendu koji je na ovoj turneji pratio Waitsa nije bilo njegove stalne ekipe, već su ga činili meksički gitarist Omar Torrez i basist Seth Ford-Young, na puhačim instrumentima našao se R&B saksofonist Vincent Henry, dočim je po bubnjevima lupao Waitsov sin Casey, dok bi mlađi sin, Sullivan, gostovao na klarinetu.

Izvorno izdanje albuma u deluxe varijanti dolazilo je s dodatnim diskom koji je sadržavao pola sata Waitsove govorancije za vrijeme koncerta, njegove otkačene priče i viceve koje bi sipao iz rukava prebirući po tipkama klavira između dvije balade. I dok se to na licu mjesta čini zabavnim i nezaobilaznim dijelom nastupa, ovako okupljeno na hrpi čini se suvišno i besmisleno, pa je svakako dobra odluka da se taj dodatni disk ne uključi na remasteriranu verziju, makar tako ostali bez dodatne pjesme “Picture in a Frame” koja je ugurana na kraj tog silnog pričanja.

Nakon “Glitter & Doom”, Waits nije nijednom više otišao na turneju. Ova je došla neočekivano poput dara i koliko god željeli vjerovati u suprotno, moramo se pomiriti s činjenicom da je možda doista i bila zadnja. Iako najmanje ključna od cijelog ANTI- kataloga, ova ploča stoji kao uspomena na niz koncerata na kojemu je svakako trebalo biti, jer tko zna hoćemo li, i kada, vidjeti sljedeći.

Ocjena: 8/10

(Anti/Epitaph 2009./2017)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate