Tom Waits ‘Alice’ i ‘Blood Money’ Remastered – mračni kazališni blizanci

Katalog Toma Waitsa objavljen na etiketi ANTI- tijekom narednih mjesec i pol dana doživjet će nova remasterirana izdanja u fizičkom obliku, dočim su digitalna izdanja već postala dostupna, pa ćemo tu dobrodošlu priliku iskoristi za povod šetnji kroz to treće poglavlje Waitsove karijere.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Tom Waits "Alice" Remastered

Tom Waits “Alice” Remastered

Nakon dugačkog perioda šutnje prije objave albuma “Mule Variations”, Tom Waits je u novo tisućljeće naoko ušao s novim poletom i žarom, pa je 2002. na isti datum objavio čak dva albuma, “Alice” i “Blood Money”. Na takav su se potez usuđivali tek rijetki, poput Brucea Springsteena s “Human Touch” i “Lucky Town” deset godina ranije.

Ako je “Mule” bio nastavak struje albuma “Bone Machine” iz 1992., “Alice” i “Blood Money” su se naslanjali na “The Black Rider” iz 1993., budući da su sve tri ploče soundtrack predstava režisera Roberta Wilsona. Sva tri kazališna komada, a tako i glazbu koja ih prati, povezuje mračna tematika i atmosfera. Dočim je prva od suradnji Wilsona i Waitsa, “The Black Rider: Casting of the Magic Bullets” adaptacija njemačke narodne priče Der Freischütz iz pera legendarnog pomračenog bitničkog književnika Williama Sewarda Burroughsa, “Alice” se bavila opsjednutošću pisca Charlesa Dodgsona, poznatijeg kao Lewis Carrol, djevojčicom Alice Liddell, koja je iznjedrila njegova slavna djela dječje književnosti, “Alisa u zemlji čudesa”, te “Alisa s one strane ogledala”. “Blood Money”, je pak soundtrack njihove treće suradnje, predstave “Woyzeck”, adaptacije drame Georga Büchnera o vojniku koji nakon sudjelovanja u medicinskim eksperimentima gubi razum od ljubomore i ubija svoju ženu. Veselo, veselo.

Wilsonova predstava “Alice” premijerno je odigrana 1992., deset godina prije objavljivanja Waitsovog albuma, a u tom razdoblju izvorne demo snimke su kružile od ruke do ruke među Waitsovim obožavateljima, tako da su mnogi već bili upoznati s nekim od pjesama koje će osvanuti na ploči 2002. godine. Demo snimke su bile sirove, a aranžmani bazični, no upravo zato su imale jednu izravnu kvalitetu nepročišćenoga genija, pa bi bilo vrlo lijepo doživjeti i njihovo objavljivanje nekad u budućnosti, kad je već propuštena prilika da neke od njih izađu u tom obliku kao pratnja remasteriranoj verziji koja upravo izlazi u ovoj seriji.

Album otvara naslova balada u kojoj lirski subjekt uz piće promatra zaleđeno jezero u koje će do kraja pjesme i potonuti. Riječ je o jednom od najboljih primjera Waitsove opreke nježnosti i mračnog ludila, s mnogo inteligentne igre riječima. Waitsova je zemlja čudesa mnogo makabričnija od izvornog svijeta Lewisa Carrola. Tu sve vrvi od izobličenih likova, a ogoljene krošnje drveća prijete iz mraka u kojem je “sve što možeš zamisliti istinito”.

I većina ostalih pjesama su balade, od kojih mnoge spadaju u najbolje koje je Waits ponudio u trećoj fazi karijere. Među njih se ubrajaju bolna tužaljka o nemogućoj ljubavi između kita i ptice, “Fish & Bird”, zatim nježna minijatura “I’m Still Here”, kao i “Barcarolle”, druga strana priče započete u naslovnoj pjesmi s početka albuma. Rijeđi izlet u kakofonično divljanje predstavlja “Kommienezuspadt” s Waitsovim suludim brbljanjem na pseudonjemačkom.

Negdje između tih krajnosti upadaju i dvije pjesme koje su bolje zvučale u demo verzijama “We’re All Mad Here” (u ranijoj izvedbi znana kao “Hang Me in a Bottle”), te “Reeperbahn” u kojoj Waits ima prigodu upoznati nas sa još jednom cijelom galerijom iščašenih likova kakvi nastanjuju svaki kutak ovog albuma. Neki od takvih dobili su i čitave songove. “Table Top Joe” je jedna od verzija Eyeball Kida s “Mule Variations”, samo ovaj za razliku od svog rođaka nije oko, već samo ruke, premda obojica dijele san o slavi u šoubiznisu. Drugi od takvih je “Poor Edward”, čovjek rođen s dodatnim licem na stražnjoj strani glave. To lice mu stalno šapće grozne stvari i na kraju ga tjera na samoubojstvo. Veselo, veselo.

Tom Waits "Blood Money" Remastered

Tom Waits “Blood Money” Remastered

Album “Blood Money” okorjeli su fanovi očekivali s više nestrpljenja nego “Alice” jer je na njemu zabilježen materijal iz tada recentne predstave “Woyzeck”, a koji za razliku od onog s parnjaka još nisu imali priliku čuti ni u kakvom obliku. Ispostavilo se da su “Alice” i “Blood Money” dvije strane medalje, od kojih je “Alice”, koliko god  pomaknuta, ona nježna i ugodna, nasuprot kojoj stoji agresivniji “Blood Money” s dobro poznatim Waitsovim grlenim režanjem, nabijanjem po cirkuskim instrumentima i sipanjem ogorčenih životnih mudrosti poput: “If there’s one thing you can say about mankind, there’s nothing kind about men.”

Dovoljno je samo pročitati naslove pjesama s “Blood Money” da vam bude jasno kakvo ozračje prevladava na ovom albumu. Nakon “Misery Is the River of the World” slijedi “Everything Goes To Hell”, a tu su naravno i “God’s Away On Business” te “Starving in the Belly of a Whale”. Ni “A Good Man Is Hard To Find” po imenu ne odstupa mnogo. Svaka od ovih pjesama djeluje poput snažnog udarca. Album započinje zvukom kaliope, instrumenta kojim bi cirkus najavljivao svoj dolazak u grad, koji je toliko glasan da bi, prema Waitsovim riječima, sviraču kosa na glavi stršala uvis nakon sviranja. Naravno, tu je i mnogo nabijanja raznim udaraljkama od kojih neke nemaju ni ime, a sve zvučno prate Woyzeckovo vrtoglavo spuštanje spiralom u ludilo.

Naravno, našlo se tu mjesta i za nježnije trenutke među kojima se izdvajaju pjesme “All the World Is Green” i “The Part You Throw Away,” ali ipak prevladavaju one nasilničke čineći “Blood Money” jednim od šokantnijih slušalačkih iskustava u Waitsovoj karijeri.

Razlika u masteringu ovih dvaju albuma osjetnija je nego li je to bio slučaj s “Mule Variations”, iako bih se usudio reći da je i dalje nedovoljna da bi oni koji već posjeduju ove albume morali kupiti i nova izdanja, ako nisu prekaljeni audiofili ili opsesivni sakupljači svega Waitsovog. Za sve ostale, naravno, nezaobilazna su pozivnica u još jedno poglavlje Waitsove mračne kreativnosti.

Remasterirana izdanja “Alice” i “Blood Money”, kao i verzija albuma “Real Gone” u novom miksu, fizički će biti objavljena 24. studenog.

Ocjena:

“Alice”: 10/10
“Blood Money”: 9/10

(Anti/Epitaph 2002./2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate