Thievery Corporation ‘The Temple of I & I’ – glazbena razglednica s Jamajke

Reggae, dub i ostali 'izumi' napušenih genijalaca od samih su početaka inspirirali washingtonski downtempo dvojac pa nimalo ne čudi što su im odlučili odati počast i u obliku čitavog albuma.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Thievery Corporation 'The Temple of I & I'

Thievery Corporation ‘The Temple of I & I’

„The Temple of I & I“ u cijelosti je snimljen na Jamajci, točnije u gradu Port Antonio, uz pomoć tamošnjih glazbenika, pjevača i repera. To mu je trebalo osigurati onaj autentični „feel“ koji su, međutim, svojim producentskim i studijskim zahvatima Rob Garza i Eric Hilton poprilično doveli u pitanje. Skladbe poput „Strike the Root“, „Weapons of Distraction“, „Drop Your Guns“ i „Road Block“ tako zvuče poput neobaveznog, ne baš inspiriranog „jammanja“ na probi nekog reggae benda, pri čemu ništa bolji dojam ne ostavljaju ni kao po špranci pisani stihovi o borbi za pravdu, pobuni, bogu, Babilonu i ostalim temama koje tekstopisce tog karipskog otoka opsjedaju već desetljećima. Ovu posljednju otpjevala je Racquel Jones koja se pred mikrofonom jako dobro snašla u „Letter to the Editor“ podsjetivši čak i na legendarnu Neneh Cherry.

Neusporedivo bolji tretman doživio je dub pa će nam naslovna stvar, „Thief Rockers“ i „Ghetto Matrix“ s lakoćom objasniti zašto smo nekoć toliko „odvaljivali“ na Thievery Corporation. Potrebno je spomenuti i „Time and Space“ koja nastavlja točno tamo gdje je stao prošli, bossa novom obojeni materijal „Saudade“, te „Love Has No Heart“ i „Lose to Find“, chillout laganice kao preslikane s ključnog im ostvarenja „The Mirror Conspiracy“. Osim njih, da se Garzi i Hiltonu put na Jamajku u kreativnom smislu ipak isplatio dokazuju tripoidna „Let the Chalize Blaze“ i posebno „Fight To Survive“ s moćnim gostujućim nastupom američkog repera Mr. Lifa.

Zahvaljujući trajanju od gotovo sat vremena, „The Temple of I & I“ zna i zagnjaviti, pogotovo jer je njegove reggae pjesme teško razlikovati ne samo jednu od druge, nego i od većine onoga što smo u tom žanru dosad imali prilike čuti. Tako da je, kad sve zbrojimo i oduzmemo, riječ o albumu koji neće razočarati vjerne fanove, ali ni osjetnije povećati njihovu brojnost.

Ocjena: 6/10

(Eighteenth Street Lounge Music, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate