Koncertni report

The xx u Boćarskom domu (Foto: Tomislav Sporiš)
The xx u Boćarskom domu – najtiši pop spektakl

Koncertni report

My Baby u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)
My Baby u Velikom pogonu Tvornice kulture – kolektivni orgazam

The Rolling Stones ‘Blue & Lonesome’ – #onokad si rođen za to

Album obrada blues klasika iz pera divova poput Howlin' Wolfa, Little Waltera, Memphis Slima i Willieja Dixona može se tumačiti kao povratak korijenima, jer su upravo njihove hitovi izvodili na početku karijere, prije nego su Glimmer Twins Richards i Jagger zasjali kao autori i napisali neke od najvećih hitova u povijesti rock and rolla. No, 'Blue & Lonesome' to ujedno jest i nije, jer za razliku od ranih radova na kojima su bili mladići koji pokušavaju kopirati zvuk navedenih blues legendi, ovdje su oni te legende i njima taj zvuk pripada.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
The Rolling Stones 'Blue & Lonesome'

The Rolling Stones ‘Blue & Lonesome’

Pomalo čudi kako album poput ovoga nisu snimili ranije, u nekoj od faza slabije inspiracije kada bi objavili koji ispodprosječan album ili jednostavno ne bi snimali ništa. Blues je Stonesima najprirodnije zamislivo okruženje, a oni na “Blue & Lonesome” u formi briljiraju čak i iznad očekivanja. Ispreplitanje gitara Keefa i Ronnieja Wooda je čarobno, Charlie je standardno nepogrešiv, a Mickovi vokali kao da nikad nisu zvučali bolje za ovakvu vrstu glazbe.

Osim toga, Jagger je otpuhao i prašinu sa svoje usne harmonike i već u prvim taktovima albuma na singlu “Just Your Fool” Buddyja Johnsona, podsjetio nas kakav je majstor tog naoko jednostavnog instrumenta. Kad ga čujemo u ovakvom izdanju, gotovo se zapitamo zašto je čovjek toliko nastojao biti pop zvijezdom kad je neupitno da je rođen da pjeva i svira blues. Pjevati i svirati Howlin’ Wolfa gotovo je nemoguć zadatak, budući da je režanje njegova neponovljivog vokala nešto čemu se vokalno može približiti možda samo Tom Waits. Ali to kako Jagger i Stonesi izvode “Commit A Crime” jednostavno ježi. Sva filozofija bluesa sadržana je u tih tri i pol minute: “You tried so hard to kill me, but woman, it was just not my time!”

Na naslovnoj pjesmi, koju izvorno izvodi Memphis Slim, bend glazbeno stvara atmosferu zadimljenoga, klupskoga bluesa B.B. Kinga u sporijim varijantama, ali zvuk gitara i harmonike toliko je savršeno prljav da ruje čuvstvima poput električnoga crva koji dubi svoj nemiran put kroz meko meso kompozicije i jednostavno je fantastično pogođen. Produkciju uz Micka i Keitha potpisuje legendarni Don Was koji je cijelu stvar besprijekorno posložio, ali doima se da mu je glavni dio posla bio tek zabilježiti zvuk koji je Keith svojom čarolijom prizvao iz pojačala u ta tri dana snimanja.

Na dvije pjesme gostujući je gitarist Eric Clapton, i možda zvuči nevjerojatno, ali njegov je doprinos trebao biti veći, odnosno, trebali su ga iskoristiti na cijelom albumu. Način na koji oplemenjuje “Everybody Knows About My Good Thing” i Dixonovoj “I Can’t Quit You Baby” koja zatvara album nalik je onome što je radio na vjerojatno najboljoj ploči Johna Mayalla i njegovih Bluesbreakersa koja je po njemu dobila ime. Ali, čovjek je tek u pravo vrijeme bio u prolasku kroz studio i sjeo sa Stonesima kad je već tamo. Upravo takva opuštenost zrači kroz cijelu ovu ploču i njezin je najsočniji sastojak. Legende koje bez pritiska briljiraju u onome što im je najjače oružje.

U medijima se stvara osjećaj kao da je “Blue & Lonesome” tek predjelo nakon kojega će uslijediti prava stvar, a to je još jedan autorski album koji se već neko vrijeme kuha. Od njihovog posljednjeg studijskog albuma “A Bigger Bang” prošlo je jedanaest godina, a od njegova prethodnika “Bridges To Babylon” još osam više. I to su sasvim dobri albumi, na trenutke, pače i odlični. Ali trebalo bi se vratiti daleko, daleko u prošlost do zadnje ploče na kojoj su Stonesi zvučali ovako moćno kao na “Blue & Lonesome”. Nadajmo se da će se dio ove čarolije preliti i u autorski materijal, ali teško je vjerovati da će se ponoviti svi elementi koji ovaj album obrada čine mnogo značajnijim dokumentom od mora sličnih proizvoda kojima se stara garda služi kad je napusti nadahnuće.

Ocjena: 9/10

(Interscope / Universal, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate