Glazbena recenzija

NLV
NLV 'NLV' – prvijenac za pamćenje

Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

‘The Rocky Horror Picture Show’ i kultni status

Zašto osebujno slavljenje kiča poput 'The Rocky Horror Picture Showa' uživa kultni status i po čemu četiri desetljeća kasnije u trumpovsko-merkelovsko-putinovskom svijetu, nekom novom (sve manje) Hladnom ratu, kolektivnom pomračenju i nadgledanju služi kao moguća utopija par excellence?

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
'The Rocky Horror Picture Show'

‘The Rocky Horror Picture Show’

Post-ratovska atmosfera svijeta polovice dvadesetog stoljeća donijela je trećesvjetske sukobe i konflikte svedene na zajednički nazivnik Hladnoga rata iako se krv za slobodom prolijevala svugdje osim u američko-ruskoj konstelaciji, a uvjetno nazvano razdoblje američkoga mira bilo je inkubatorom društvenih promjena. Bolje rečeno, inkubatorom inhibicija. A svatko ih ima. U trenutku kada čovjeku postane dosta, okuplja se oko istomišljenika, bilo u centru, bilo na margini, no upravo ovi s margine nude alternativu; eskapizme i rješenje za razbijanje kolektivnog, dehumanizirajućeg ili uniformiranog stroja. Od bitnika, hipija, pa sve do glam rockera, eskapizam se tražio, a film i teatar najbolje su ga manifestirali.

Sedamdesete kao era kiča, pretjeranosti, šarolikosti, revolta, bunta i glasnoće donijele su „Paklenu naranču“ (Burgessa i Kubricka), „Kosu“, i „The Rocky Horror Picture Show“ – kultna ostvarenja o tipičnim ljudima u atipičnim situacijama. Zadnji među njima, karneval groteske i campa pred svoje moderno reizdanje 41 godinu od filmske varijante nadahnjuje diskriminirane ili marginalizirane pojedince ali i skupine upravo zbog svoje simpatične devijantnosti, preispitivanja društvenog poretka, ali i potencijala samoostvarivanja bez osude i stigmatizacije.

Svima im je zajednički status kultnih filmova. No što podrazumijeva ovaj olako i svakodnevno korišten termin? Kultna serija, kultni dokumentarac, kultni film, kultni status… Dakle, tipični u netipičnoj situaciji gdje ih izazovi prema hijerarhiji, društvenim ograničenjima i normama nadahnjuju da svoje ‘devijantno’ ponašanje sagledaju kao korektiv društva gdje više ne postoje toliko snažni predmeti poštivanja, štovanja i obožavanja, poput odabranog ili samonametnutog vođe.

Originalni poster filma 'Rocky Horror Picture Show' iz 1975. godine

Originalni poster filma ‘Rocky Horror Picture Show’ iz 1975. godine

Kultni se film i serija razlikuju od fanovskih utoliko što potonji, primerice „Star Warsa“ ili „Game of Thronesa“ jesu odjeci kulture i generacije gdje, kako Wiki kaže, grupa ljudi slijedi jedan kulturni impuls (ne)određeno vrijeme. No kultni film ili serija temelje se na ekspesivnim ritualima ili vjerovanjima: nesputane slobode („Kosa“), elitistička anarhija („Paklena naranča“) ili sloboda seksualne eskpresije („The Rocky Horror Picture Show“). Upravo je to odrednica ovog horor-mjuzikla koji se, iako nije najavljivan kao kino-uspješnica, prikazivao u ponoćnim terminima godinama nakon izlaska i privlačio uglavnom mlade mase gledatelja na reprizna gledanja gdje bi aktivno participirali u filmu i postajali dijelom njegovog kontinuiranog bivanja. Možda čak i do danas.

Privrženost načelima i ritualima viđenim u grotesknom campy dvorcu transvestita Dr. Franknfurtera postaju opsesije i osobne navike publike i obožavatelja; štovatelja filma i fikcijskog protagonista. Njegova bizarna zabava u kojoj se nađe prosječni, uniformirani mladi američki par tako djeluje kao forum protestne slobode: nerealni kolektiv promatra se kao niša, eskapizam u mogući svijet općeprihvaćenosti, a on postoji tek izvan kategorije popularnog i mainstreama. Najbolji je pandan tome fikcijski svijet Ziggyja Stardusta koji je postao dijelom društvene i glazbene zbilje, a zatim kroz sljedbenike bio legitimiran. Status kultnoga ipak najviše opravdava, dakako, karizmatična ali subverzivna persona, protagonist takve fikcije, kao što je kontoverzni lik Franka (Tim Curry) s kojim se publika može narcisoidno identificirati, suosjećati s njegovom devijantnošću i marginalnošću koju pak zbog svoje ‘drugosti’ pretvara u uzbudljivo-zabavan i konstruktivan moment i time ponovno provocira društvene norme. Odbacivanje istih (osuda seksualnih praksi, orijentacija i preferencija, marginalizacija manjine, rase i etniciteta, itd.) daje prostora stvaranju alternative rigidnim i uskogrudnim strukturama u jednoj bizarnoj, nerijetko paradoksalnoj i nevjerojatno pomaknutoj varijanti koja djeluje kao mali svijet za one koji sudjeluju i doprinose njoj. Društveni autsajederi tako stvaraju alternativne prostore za prakticiranje samih sebe, kakvi god da jesu. A uglavnom su zbog potlačenosti, osude i stigma fokusirani sami na sebe, na svoju samoaktualizaciju do razine opsjednutosti gdje je nerijetko oruđe i oružje promjene prihvaćenih autoriteta njima binarna opozicija; potpuna suprotnost. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate