The Residents ‘The Ghost of Hope’ – vlakovi donose smrt

Malo je bendova kojima bi palo na pamet snimiti konceptualni album o željezničkim nesrećama, a još manje onih koji bi taj bizarni koncept stvarno proveli u djelo. U slučaju The Residentsa, najpoznatijih svjetskih rock anonimusa, takav bismo projekt mogli opisati riječima 'business as usual'.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
The Residents 'The Ghost of Hope'

The Residents ‘The Ghost of Hope’

„The Ghost of Hope“ tragedije na tračnicama „uglazbljuje“ realističnošću radijskog izvještaja s terena, što se u nekoliko navrata pokazalo i najvećim nedostatkom ovog materijala. Dobar dio pjesama sadrži „spoken word“ ili šaptom otpjevanu dionicu ispovjednog karaktera u kojoj preživjeli opisuju gubitak najmilijih ili užase koje su prošli, praćenu samo udarcima ritam-mašine ili ambijentalnim synthovima. Ona se, kao u „Horrors of the Night“, „Death Harvest“ i „Shroud of Flames“, često pojavljuje točno kada je trebao uslijediti instrumentalni krešendo, zbog čega spomenute skladbe u glazbenom smislu djeluju pomalo nezavršeno, odnosno prekinuto u najvažnijem trenutku.

Album donosi sedam pjesama premda je taj broj mogao biti i dvostruko veći uzmemo li u obzir da se svaka od njih sastoji od nekoliko prilično nepovezanih dijelova. „Death Harvest“ se, nakon orkestralnog početka, pretvara u nešto nalik industrialu, u „Shroud of Flames“ Barrettovska se brojalica izmjenjuje s plesnim eksperimentom na tragu funkoidnijeg no wavea, dok se tipična cirkuska glazba u „The Great Circus Train Wreck of 1918“ raspada i nestaje u neobičnom hibridu folk pjesme i Vangelisovskog soundtracka.

„Train vs Elephant“, s fantastičnom međuigrom gitare i klavijatura, spada među vrhunce „Ghosta“ i jasno pokazuje da ih smisao za crni, apsurdni humor i dalje ne napušta. Našlo se tu i dovoljno refleksija na vlastitu prošlost u obliku iskrivljenih vokala, tmurnih prebiranja po crno-bijelim tipkama, sampliranih zvukova (vlakovi, slonovi, pjev ptica) i povremenih refrena koji bi u rukama nekog drugoga prerasli u radosni, masovni „sing-along“.

Da ne duljim, sasvim dovoljno za željno iščekivanje predstojećeg koncerta Residentsa u zagrebačkom Jedinstvu, pogotovo kada „duhovima nade“ pridodamo i sve ono čime nas šokiraju, zbunjuju i oduševljavaju od sredine sedamdesetih naovamo.

Ocjena: 7/10

(MVD/Cryptic Corporation, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate