The Marshmallow Notebooks: Amaterizmom kontra korporativnosti

Anđelo Jurkas priveo je na obavijesni razgovor Matiju Habijanca, nekad poznatog kao jedinog člana Marshmallowa, a danas predvodnika proširene verzije vlastitog benda – The Marshmallow Notebooks.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ccltUBMjGGQ[/youtube]I tako, navratili su još i Vatroslav i Marin i otpjevali neke back vokale, Matko je iz prve snimio predivnu mandolinu za nadolazeći singl Summer, a bilo bi glupo ne iskoristiti velikog Hrvoja Nikšića kad se već snima u njegovom Kramasoniku, tako da je i Nikšo odsvirao Hammond orgulje na dvije stvari i melotron na još dvije, a na kraju i otpjevao neke back vokale za stvar Brand New. Ja sam odsvirao i otpjevao sve ostalo – osim vokala i raznih gitara, odsvirao sam bas, šuške, def, melodiku, Hammond na “You Can Tell Me Lies” i jedan ton na električnom Rhodesu. S druge strane, album koji izlazi krajem godine je baš pravo bendovski – snimila ga je zadnja postava Marshmallowsa (Oli, Vatro, Katarina, Viski) u bivšem Kozmo studiju 2010. i 2011. i neće zvučati puno drugačije od koncerata Marshmallowsa iz 2009. i 2010.

Obzirom na količinu rada je li ikad bilo filtra ili kakti bojazni da će kvantiteta gristi kvalitetu ili si jedan od onih no filler glazbenika, u smislu da sve snimljeno ide van? Mark E. Smith bi razumio, zar ne?

I Mark E. Smith i Robert Pollard i još mnogi. Svejedno, mislim da ti nije dobar tajming – ako ne računamo Home EP iz 2008., ovo mi je prvo izdanje još od prosinca 2004. I nije neka kvantiteta u zadnje vrijeme što, naravno, ne znači da su ovo jedine pjesme koje sam napisao u tih skoro pa deset godina – zapravo je većina pjesama s ovog albuma nastala u zadnjih par godina – nego jednostavno ne osjećam više potrebu da baš apsolutno sve što napišem podijelim sa svijetom.

Kako stvari funkcioniraju koncertno nekad i sad? Možeš li usporediti tvoj indie s početka karijere i tvoj indie danas? Mislim pritom prvo na scenu i okolinu u kojoj se nađaš i traješ?

Na ta ću ti pitanja, ako ih uopće razumijem, moći puno bolje odgovoriti nakon što odradimo tih desetak koncerata u listopadu, studenom i prosincu. Od dvadeset koncerata koje sam u raznim postavama, ponekad i sam, odsvirao u zadnjih deset godina, samo dva nisu bila u Zagrebu. Divno mi je bilo vidjeti toliko ljudi u parku u Klaićevoj usred produženog vikenda početkom kolovoza, tako da se nadam da ću u Zagrebu uvijek imati publiku – ipak tu živim sad već skoro petnaest godina – a o drugim gradovima ću moći reći nešto više krajem godine. U svakom slučaju se baš veselim jesenskim koncertima i to ne samo koncertima u najvećim gradovima Hrvatske i regije nego, na primjer, koncertu u Koprivnici. Iz nekog razloga se jako veselim koncertu u Koprivnici.

Trenutno na domaćoj glazbenoj sceni kao ikakav smisleniji pokret dojam je da djevojke i momci s akustama kolo vode. Romić, Renar, Žilić, Ercegović, Belani, ovi oni. Je li i Habijenac company dio toga ili ste više onaj My Buddy Moose, The Orange Strips ogranak tvrdoglavih pričalaca na engleskom jeziku?

Ma meni je bezveze to stavljanje u neke ladice. Na Bistro na rubu šume kompilacijama ima hrpa odličnih kantautora i bendova, spomenuo sam ranije i neke druge manje poznate bendove koje volim, Luka je sad već stari frend koji konstantno ide uzlaznom putanjom (bio je stvarno odličan na onom MIMO koncertu), Nina me zauvijek začarala na nedavnom koncertu u Vintageu, Dunja je svjetska klasa, Irena je prošle godine snimila jedan od najljepših EP-eva s ovih prostora, Sara će proći možda i najbolje od svih jer pjeva na hrvatskom, My Buddy Moose su naš najbolji rock bend, a The Orange Strips su sve bolji i bolji – ove nove pjesme koje su dosad izbacili su mi baš jako lijepe. Ma ima i u Hrvatskoj i u cijeloj regiji genijalne muzike i zapravo nije toliko teško doći do nje ako se stvarno želi doći do nje. Što se engleskog tiče, ostajem tvrdoglav, odnosno nastavljam pisati na jeziku koji razumijem, svakodnevno koristim i sasvim razumljivo pričam. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X