The Marshmallow Notebooks – album za dugo toplo ljeto

Dobro poznata figura zagrebačke lo-fi indie-pop scene Matija Habijanec, the artist formerly known as Marshmallow(s), objavio je, ponovo za vlastitu etiketu, novi album kojim se svečano obznanjuje nova faza u njegovu radu s bendom ponešto izmijenjenog imena i sastava, The Marshmallow Notebooks.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

The Marshmallow Notebooks

U novoj postavi benda nema više Viskija na synthu, kao ni Katarine na violini, što je poprilično utjecalo na promjenu zvuka, a ostali su Oliver Kovač (ex- Vivian Girls, ex- Rakova djeca) i Vatroslav Miloš (Benchwarmers, The Press, ex- Casual Elvis), a pridružili se Vlado Brljak (The Moody Brooders, ex- Jennifer’s Bend, ex- Texaco Motor Oils, ex- Ejesus & Munchkin), Matko Botić (My Buddy Moose, Vex and the Voxtones), Marin Juranić (John & Lennon), Nina Bertović (Kobok) i  Lana Filipin (D Elvis, ex- Zvonko i Gradski ured za kulturu).

Eponimni prvi album novog Matijinog projekta sadrži deset prekrasnih skladbi i jedan je od onih albuma koji se naprosto moraju slušati u cjelosti, pa i na repeat, kao da je u svaku od pjesama utkan nekakav subliminalni cliff-hanger čiji rasplet očekujemo u sljedećoj pjesmi, odnosno priči što sadrži autorove intimne refleksije i reminisciranja o sebi samome, ljubavi i kronotopu u kojem živi i stvara. Iako je izrazito intimistička, Matijina poezija nipošto nije hermetična; univerzalne teme poput ljubavnog razočarenja svi smo sposobni transcendirati i preko tuđeg iskustva i u njima pronaći komadić vlastitog identičnog sjećanja ili osjećaja. Nema te osobe na svijetu koja barem jednom u životu nije upala u samosažaljenje i odlučila dići ruke od svega, prepustiti se sudbini i prestati se nervirati oko stvari na koje ne može utjecati, baš kao što je opisano u “Every Little Thing”, a nema, barem si utvaram, ni tog bića na svijetu, koje nije doživjelo makar jednu ljetnu morsku ljubav koja bi povratkom u realnost okopnila i ostavila nas u slatko-gorkim reminscencijama pjesme “Summer”, čiji se spot uskoro očekuje.

U “Hug-off” sadržana je zapravo cjelokupna sanjarska poetika autora u kojoj si je dopustio da se poput balona s helijem odlijepi od tla i usidri u sigurnost snova, negdje gore među mekanim oblacima iz čije paperjaste perspektive sve izgleda ljepše nego u stvarnosti, dok u “Advice” žali što nema brata ili sestru od kojih bi potražio savjet za kojim žudi. No unatoč tome što inklinira eskapizmu u svojoj poeziji, autor je itekako sposoban i za društveno kritička promišljanja, pa je tako u pjesmi “The Last Tourist in Town” s finim cinizmom opisan naš mentalitet koji je tek deklarativno topao i gostoljubiv, dok se u realnosti s prezirom gleda na turiste koji malo troše, soliraju, čitaju Salingera… sve su to, rekao bi ‘naš narod’ sklon generaliziranju i nesklon širenju perspektiva, narkomani i luđaci, sigurno nešto nije u redu s čovjekom koji se do nekih godina već nije oženio i skućio, nego se povlači po stranim zemljama i podsjeća nas na lošu turističku sezonu.

Na svakom albumu, koliko god lijep bio kao cjelina, postoji ona neka pjesma koja vas obuzme više od drugih, proizvede onaj neki osjećaj koji se teško može opisati čak i uz pomoć metafora. Meni je osobno na ovom albumu taj osjećaj proizvela “I’ll OK it”, istovremeno i najbrža i najsjetnija stvar na albumu u kojoj je opisana nepreboljena ljubav, ono vječno uspoređivanje i nemogućnost da se prevaziđe strah od novoga. Da kojim slučajem dopadne u ruke Belle and Sebastian, uvjerena sam da bi bili ljubomorni što ju sami nisu napisali.

Album je prigodno zatvoren s “Brand New”, istovremeno sjetnom i optimističnom pjesmom koja najavljuje mirenje sa promašajima, okretanje nove stranice i sutrašnji novi početak.

Uvijek copyleft raspoložen Matija Habijanec ponovo je velikodušno prepustio publici besplatni download i ove prekrasne ljetne ploče, a za jesen je najavio i limited-edition vinila. Kako je ljeto najnezgodnije doba za objavljivanje albuma, pravi se odjeci očekuju tek na jesen kad započne nova koncertna sezona, a kako stvari sada stoje, bilo bi nekako logično da upravo The Marshmallow Notebooks budu predgrupa na dugo očekivanom jesenjem koncertu Yo La Tengo u Tvornici, ako ništa da Georgia, Ira i James čuju kako zvuči rasna balkanska dream-pop americana. Cjelokupni je opus, pa tako i ovaj album napisan na engleskom u kojem se autor očigledno osjeća sigurnije, što je i podosta logično jer je engleski neusporedivo melodičniji jezik od našeg neekonomičnog i počesto za uglazbljenu poeziju nezgrapnog materinjeg, a Matija u njemu zvuči sigurno i prirodno, toliko da bi rijetko tko pomislio da nije izvorni govornik.

Album se može skinuti na službenoj stranici benda, uz malo sreće i pametnog PR-a komotno bi mogao biti domaći album godine. Legnete s njim u ušima na luftić i otplovite u sanjarski sjetni svijet The Marshmallow Notebooksa. Samo pazite da ne završite negdje na pučini, posebno ako ste Čeh/inja.

Ocjena: 9/10

(Samizdat, 2013.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate