Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

The Kills ‘Ash & Ice’ – Ledeno zgarište

Peti album američko-britanskog dvojca donosi čak pedeset minuta glazbe koja s razlogom uživa uljuljkana u svoj 'cool', ali joj na trenutke ne bi škodilo malo bezobrazne žestine koja bi protresla slušatelja da se ne opusti.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
The Kills 'Ash & Ice'

The Kills ‘Ash & Ice’

Prošlo je prilično dugih pet godina od posljednjeg studijskog albuma dvojca The Kills “Blood Pressures”, a razlog u tome leži u neugodnoj ozlijedi koja je zadesila gitarista Jamieja Hincea. Čovjek si je, naime, priklještio šaku vratima automobili, slomivši prst toliko gadno da mu je bio potreban cijeli niz ozbiljnih operacija nakon kojih je morao iznova osmisliti tehniku sviranja kako bi se prilagodio novonastaloj situaciji.

Ako se to osjeti u zvuku nove ploče, “Ash & Ice”, onda je to možda tek u eventualnoj nesigurnosti zbog koje se bend nešto više oslonio na zvuk klavijatura i suptilnih elektroničkih beatova, što se osjeti već u prvim taktovima uvodnog singla, hitoidne “Doing It To Death”. Ono što slijedi nakon tog uvoda moglo bi se nazvati sintezom dosadašnjeg opusa benda, na neki način glazbeno srodnim Dead Weatheru, drugom slavnom projektu pjevačice Alison Mosshart i Jacka Whitea, ali bez onog čuvenog Whiteovog divljaštva.

Opći dojam ledene odmjerenosti djeluje poput dvosjekloga mača, budući da cijeloj ploči daje “cool vibe” u koji se lako ufurati, ali istodobno nekim pjesmama nedostaje malo “kicka”, žustrine koja bi dobro došla u trenucima kada album zapada u rijetke krize sličnosti zvukovlja. To je djelomično uočljivo već i na sljedećim singlovima. “Heart of a Dog” je solidna stvar sa upečatljivim refrenom (“I’m loyal – I got the heart of a dog”), ali glazbeno ne spada u najatraktivnije s albuma, dok “Siberian Nights” počinje s obećavajućim pozivom nalik na sirenu, no sve ostaje na pozivu, a pjesma ostaje u sjećanju kao najveće razočaranje albuma. Stvari bolje funkcioniraju na stvarima građenim na bombastičnim rifovima kao što je “Impossible Tracks”.

S druge strane, iznenađenja dolaze sa suprotnog, baladnog spektra. “That Love” donosi nam Mosshart kako u pratnji jednostavne klavirske dionice u rezigniranom stanju pljuje: “That love you’re in is a fucking joke”, a ogoljena “Hum For Your Buzz” joj dopušta da na refrenu pusti glas u punoj snazi, te obje ove balade na svoj način prizivaju u sjećanje sjajne trenutke prvijenca njihovih garage rock (gotovo) vršnjaka, Heartless Bastardsa “Stairs and Elevators” u sirovosti emocija i vokala. “Echo Home” je još jedna odlična laganica koja pred kraj albuma napokon dovodi i Hinceov vokal u harmoniju s Alison.

Najjače su oružje “Ash & Icea” većinom kvalitetne pjesme koje se lako pamte i brzo uvlače pod kožu. Uvijek na rubu klišeja, ali ipak svaki put dovoljno interesantno napisane i dobro izvedene da ostanu posebne.

Ocjena: 7/10

(Domino Recordings / Dancing Bear, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate