‘The Hobbit’ i ‘Cloud Atlas’ – dugi sati zamorne avanture i prekrasnog nereda

Zaboravite filmove od 90 minuta. Uz dolazak po rezervirane karte, besramno dugačak niz foršpana prije filma, pauzu usred filma i film od 3 sata, odvajanje 4-5 sati svog slobodnog vremena za jedan film postaje pravilo, a ne iznimka.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

'Hobbit: Neočekivano putovanje'

Svjetskim box officeom ovoga je vikenda zagospodario “Hobit: neočekivano putovanje”, prvi dio filmske trilogije snimljene prema romanu “The Hobbit” J.R.R.Tolkiena iz 1937. godine, ujedno i dugo očekivani prequel velike hit trilogije “Gospodar prstenova”. Pratimo događaje u Međuzemlju 60-ak godina prije događaja iz “Gospodara prstenova”, a okosnica priče je hobit Bilbo Baggins koji zajedno sa 13 patuljaka kreće povratiti Usamljenu goru u kojoj se trenutno nalazi zmaj Smaug.

“Hobit” je prije svega dječji film koji, unatoč raskošnoj scenografiji i produkciji te specijalnim efektima, nalikuje kakvom tv filmu prikladnom za nedjeljno popodne, i publika koja očekuje svojevrsni produžetak “Gospodara” mogla bi se prilično razočarati, neovisno o tome jesu li ili nisu pročitali knjigu.  Trilogiji “Gospodar prstenova” pristupilo se ozbiljno i s poštovanjem i takav je rezultat i postignut. Pamtljivi likovi i scene, grandioznost i nezaboravna magičnost i mističnost samo su neki od epiteta trilogije koja je ostavila ogroman trag u filmskom svijetu i podigla žanr na novu razinu. Nakon nesumnjivo jednih od najimpresivnijih filmova svih vremena, nije bilo nerealno očekivati od Petera Jacksona bolji film nego što je to “Hobit”.

Jedan od glavnih problema “Hobita” su likovi. Mahom nemaju osobnost i vrlo rijetko su duhoviti (jednako kao što su i strašni likovi rijetko zaista strašni), što je tim gore što cijela prva polovica filma polaže svoje nade upravo na ta dva faktora – likove i humor. Druga polovica filma funkcionira pak po principu – red borbe, red borbe i opet red borbe, po sličnim predvidljivim obrascima i principima, a repetatitvnost neminovno dovodi do zamora. Najzanimljivija scena filma svakako je ona gdje se pojavljuje i najzanimljiviji lik filma, Gollum, no tih nekoliko minuta neznatno je u odnosu na cijelu vječnost koju sam proveo u kinu s filmom koji ne samo da nema materijala za svoju minutažu, nego sam gotovo siguran da bi uz bolju montažu cijela trilogija mogla vrlo dobro funkcionirati kao jedan cjelovečernji film. Uz nešto ozbiljniji ton i neziheraški pristup i kao – vrlo dobar cjelovečernji film. Dobra dva sata očekivao sam početak pravog filma, smatrajući da je uvodna dječja slikovnica imala neku svoju funkciju uvođenja gledatelja u svoj čarobni svijet ili štogod. No dogodilo se da se slikovnica sa svojim jednodimenzionalnim likovima  protegnula do odjavne špice, a čak me i netko sa susjednog sjedala iz kina pitao “Jel sad pauza?”. Ne, to ti je bio film. I zaista, za mene kao gledatelja, bilo je to u potpunosti neočekivano putovanje. Beskrajno nezanimljivo, prilično naporno i preko svake mjere dugačko.

Ocjena: 4/10

(New Line Cinema, Metro-Goldwyn-Mayer (MGM), WingNut Films, 2012.) Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate