‘The Handmaid’s Tale’ – Sloboda nije božje sjeme pa da ti ga netko da, sloboda je žena!

Distopijski roman Margaret Atwood ‘The Handmaid’s Tale’ (Sluškinjina priča) iz 1985. godine ove je godine dobio svoju serijsku ekranizaciju. Scenarij ove fantastične adaptacije uz autoricu potpisuje Bruce Miller, scenarist i producent koji se nakon niza posve nevažnih televizijskih sadržaja za razbibrigu odvažio napraviti snažnu feminističku seriju, upisao se ovim potezom među najvažnije autore današnjice. Jer, ‘Sluškinjina priča’ nije samo vrhunski adaptirana, režirana, snimljena i odglumljena serija, ona predstavlja i značajan prilog jednoj od najvažnijih globalnih društvenih rasprava današnjice.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
'The Handmaid’s Tale'

‘The Handmaid’s Tale’

Priča je smještena na teritorij nekadašnje Amerike, u neku blisku budućnost u kojoj uslijed ekoloških katastrofa dolazi do posvemašnjeg porasta neplodnosti i drastičnog smanjivanja nataliteta, što je potaknulo jačanje radikalnog fundamentalističkog konzervativizma koji propagira povratak starim kršćanskim vrijednostima, onima iz Starog zavjeta, u stratifikacijsko društvo u kojem se točno zna kome je gdje mjesto. Ustrojava se novi društveni poredak, represivna teokratska diktatura Gilead u kojoj se nasilno briše sjećanje na dojučerašnji život i slobode koje su se uživale u demokraciji na koju su Amerikanci uvijek bili posebno ponosni, hvastajući se njome kao da je u pitanju njihova vlastita invencija i nasilno je implementirajući po svijetu.

Te se “prave vrijednosti” u praksi svode na represiju žene, koje se smatra suodgovornima za stanje u kojem se svijet našao, jer je Žena, uživajući pravo na izbor, kontracepcijom i pobačajima doprinjela društvenoj neplodnosti, pa je u Gileadu reducirana na inkubator bez ikakvih prava, pa čak ni pravo na vlastito ime, a kamoli na obrazovanje ili zabavu. Priču pratimo kroz fokalni lik sluškinje Offred (Elisabeth Moss), no to nije njezino ime, već njezin žig. Ona je tek jedna od brojnih djevojaka koje su odslužile u toj kući i zvale se istovjetno, po njezinom vlasniku, Of-Fred; ona je Fredova, ona je njegovo vlasništvo jednako kao i ta kuća, a tu je da služi svojoj svrsi – prokreiranju umjesto njegove neplodne supruge. Offred mu je na raspolaganju svakoga mjeseca u plodne dane, kada se nakon temeljitog čišćenja tijela obavlja ceremonija začeća. Ceremonija je svečani ritual u kojem sudjeluje cijelo kućanstvo; prije početka tog bizarnog postupka bez trunke emocije svi se mole za uspjeh oplođivanja, a potom u morbidnoj inačici seksa sudjeluje i Zapovjednikova supruga kojoj sluškinja leži u krilu dok on rutinski obavlja funkciju oprašivanja. Ceremonija je silovanje, sistemsko i sistematsko. Kako se mora ponašati pri činu silovanja, djevojke uče Tetke u sjemeništu u koje su dovedene prisilno. Tamo im Tetka Lydia (Ann Dowd) nimalno suptilno pere mozak o važnosti njihove uloge za održanje naroda, pa i čovječanstva, a u slučaju otpora ne preže ni od sakaćenja ili mlaćenja električnim štapom za stoku. Sredstvo kontrole je strah, strah koji oduzima dostojanstvo, mogućnost djelovanja, otpora, strah koji im izbija dah iz pluća i paralizira ih.

'The Handmaid’s Tale'

‘The Handmaid’s Tale’

Taj nestvarni poremećeni univerzum užasava još i više kad Offred u naraciju uključi i svoje reminiscencije na život prije Gileada. Saznajemo sve o njezinu životu prije otmice, o tome kako se zvala June, kako je radila kao književna urednica, imala supruga i kćer od kojih su je nasilno odvojili, kako je živjela normalan život mlade moderne žene koji je uključivao i obrazovanje i zabavu i slobodu da živi onako kako to ona želi. Ono što posebno zapanjuje, lakoća je kojom je objašnjen način kojm su se otvorila vrata teokratskom teroru. Sve je potpuno plauzibilno i lako je povjerovati da bi se moglo dogoditi i u recentnom trenutku: prvo je ukinut Kongres, potom su tobože islamski teroristi izvršili atentat na predsjednika, te je naposljetku suspendiran i američki Ustav, dokument koji je oduvijek bio temelj same opstojnosti SAD-a i u koji se nisu usuđivali zadirati još od vremena famoznih Founding Fathers. Teren je bio pripremljen, a potom je sve teklo glatko: Amerika se svela na dvije zvjezdice na zastavi i doslovno su se preko noći promijenili zakoni o pravu žena na rad i ekonomsku samostalnost, uvela se zabrana pobačaja, homoseksualnost se okvalificirala tzv. spolnom izdajom koja se kažnjavala progonstvom i ropskim radom do smrti. Žene se podijelilo na plodne i neplodne, uvedene su uniforme u bojama koje već na prvi pogled odaju njezinu stalešku pripadnost. Muškarci su se također podijelili, a masovno ih se regrutiralo u paravojsku zaduženu za održavanje reda, ili u špijune kojima je zadatak iz prikrajka paziti da sluškinje ne prekrše zakon i ne počnu govoriti o prošlosti, ili planirati bijeg i budućnost. Dalje>>

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate