The Flaming Lips ‘Oczy Mlody’ – svemirska melankolija

The Flaming Lipse smo u Zagrebu prvi i jedini put gledali 2010. godine, nakon čega su Wayne Coyne i njegova skupina neopsihodeličnih čudaka obrađivali kompletne albume Pink Floyda, King Crimsona i Beatlesa, objavljivali pjesme u trajanju od šest, odnosno 24 sata i obarali Guinnessove rekorde u kategoriji najviše održanih koncerata u jednom danu (osam!). U tom kontekstu njihovo četrnaesto studijsko izdanje 'Oczy Mlody', uz sve svoje ekscentričnosti, djeluje gotovo obično, kao svojevrsni povratak normalnosti.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
The Flaming Lips 'Oczy Mlody'

The Flaming Lips ‘Oczy Mlody’

Coyneove najave o albumu u jednakoj mjeri inspiriranom Sydom Barrettom i A$AP Rockyjem prilično su promašile metu – sličnosti s Pink Floydima postoje, ali onima iz „The Wall“/“The Final Cut“ faze kada je kreativnu kontrolu u potpunosti preuzeo Roger Waters, dok pjesme poput „There Should Be Unicorns“, „Nigdy Nie (Never No)“ ili „Sunrise (Eyes of the Young“) u sjećanje će mnogo prije dozvati Jean-Michela Jarrea, Vangelisa, Art Of Noise i druge synth-pop istraživače nego spomenutog njujorškog repera. Nadalje, ovo poglavlje pjesmarice frikova iz Oklahome dobrim dijelom je lišeno gitara, ili preciznije, distorzija, nakratko uskrsnulih na albumu „The Terror“, pa programirane loopove, ritam-mašine, orkestracije i sintesajzere tek povremeno ukrašavaju rastavljeni akord ili neki kratki solo. Wayneov vokal, smješten negdje između Neila Younga i bivšeg člana Lipsa Jonathana Donahuea (Mercury Rev), naglašeno je samozatajan i pozadinski, a sve to zajedno pjesme je učinilo malo previše sličnima, barem u prvom dijelu albuma.

„Strah od monotonije“ donekle razbijaju funkoidna bas dionica u „One Night While Hunting for Faeries and Witches and Wizards to Kill“ i „Listening to the Frogs with Demon Eyes“, nešto brža i ritmičnija „Almost Home (Blisko Domu“) te acid test „Galaxy I Sink“ čija se melodijska linija jedina osjetnije naslanja na radove ne samo Barretta, već i drugih psihodeličnih mentalnih ranjenika (Skip Spence, Roky Erickson). Tu je i završna „We A Famly“, još jedna suradnja s Miley Cyrus koja Coyneu danas dođe kao Kylie Minogue nekoć davno Nicku Caveu.

Stihovi su uobičajeno kriptografski, bajkoviti i ispunjeni neobičnim metaforama koje najčešće prikrivaju tužne ispovijedi o smrtnosti, razočaranju i izgubljenim „snovima o svijetu ispunjenom ljubavlju“ („Almost Gone“). Naslov ploče (i nekolicine skladbi) je na poljskom, a navodno postoji i nekakav koncept albuma o drogi od koje ćete sanjati puna tri mjeseca, no ja ga, da budem najiskreniji, baš i nisam uspio detektirati.

„Oczy Mlody“ nikako ne spada među najbolja ostvarenja Flaming Lipsa iako je njegova psihodelična, svemirska melankolija na trenutke stvarno lijepa i kao stvorena da prati snježnu idilu u kojoj, htjeli ili ne, „uživamo“ već tjednima.

Ocjena: 7/10

(Warner Bros, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate