The Baseballs ‘Hit Me Baby…’ – europski rockabilly fenomen ne posustaje

Prije deset godina berlinski The Baseballs činili su se kao dobar vic koji i ako uspije neće potrajati duže od par sezona, ali Basti, Digger i Sam su u međuvremenu postali svojevrsni trademark stvaranja novog-starog doživljaja hitova koje mnogi ne mogu izbaciti iz glave.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
The Baseballs 'Hit Me Baby...'

The Baseballs ‘Hit Me Baby…’

Njemački rockabilly trojac samo naizgled ima jednostavnu formulu djelovanja, a to je prearanžiranje modernih pop hitova u glazbeno ruho 1950-ih i 60-ih, tj. kao da se stvari nisu glazbeno pomaknule od vremena kad je Elvis trzao kukovima. No maštovitost je tu itekako potrebna jer treba pomiriti dva striktno omeđena okvira da bi rezultat na kraju ispao kao da je neka dobro poznata pjesma gotovo pa bila skladana za rockabilly stil.

Nakon šest albuma ne može se ni pomišljati da su The Baseballs imali sreće kad su se na prvijencu „Strike!“ uhvatili u koštac s Rihanninom „Umbrellom“ i nizom hitova Robbieja Williamsa, Ushera, Katy Perry, Beyonce, Jennifer Lopez i drugih koji su žarili i palili tih sezona, posebice što novi „Hit Me Baby…“ donosi takvu minucioznost kad je u pitanju iskakanje iz okvira originalnih aranžmana da se prosto čini nepravednim što se za toliki trud The Baseballs neće moći autorski okoristiti obzirom da su u nekim pjesmama pronašli daleko zarazniji groove od samih originala, počevši već od „Back For Good“ Take That, preko „I Believe I Can Fly“ R. Kellyja, „Wannabe“ Spice Girls ili pak „…Baby One More Time“ Britney Spears.

Dakle, što god The Baseballs propustili kroz svoju ‘pimp my song radionicu’ to u finalu izlazi van s nabrijanim vintage elementima predodređeno da još jednom tako ‘napimpano’ postane hit. Stilom dosta podsjećaju na Briana Setzera, što je svakako plus, iako naravno nema njegovih bravurioznih gitarskih sola. No i bez toga The Baseballs ipak imaju nos za kreiranje svog prepoznatljivog kutka svemira u ovom dobu i prostoru sveopće reciklaže i nebrojenih tribute i cover sastava kojima je jedini cilj biti što bolja kopija originala. Ovaj bend je cijelu tu paradigmu preokrenuo: rockabilly zvuk je jedino što oni priznaju kao svoj oltar, a sve ostalo što čuju na radiju zdušno će dovesti pred taj isti oltar i uspješno ga preobraziti i preobratiti. Ukratko, sve što nije njihovo zazvučat će kao da nikad nije bilo tuđe.

Ocjena: 7/10

(Warner / Dancing Bear, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate