SuperUho, dan treći – Roaring u super-ušima

Kucanje čaša glazbenih legendi s prolijevanjem mojoa između malog i velikog stagea privela je kraju treću i finalnu večer manifestacije DORF-a sleš Super Uha. Stričevskim doskočicama britanske kantautorsko-aktivističke ikone Billyja Bragga dorasli su tek croupieri troakordnih klasika, škotska trupa Buzzcocks.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Buzzcocks na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Buzzcocks na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Vraćajući se na scensko cameo-gostovanje tijekom nastupa kolege Franka Turnera koji (nam) se večer ranije poput stidne uši uvlačio u uši, a i ne samo uši, Billy Bragg se dosjetio kako je „Slaven Bilić“ sve što zna reći na hrvatskom, dok je Turner prijetio da će mu iz kantadursko-molske labrde i nastupa nalik The Godfathersima za bis ispasti i koja od Daleke Obale. Na travnjak je Billy zakoračio s „The Power in the Union“, a „Greetings to the New Brunette“ ispucao je West Hamov navijač već u prvoj trećini nastupa, dok je Bilića branio od nevoljke publike protupitanjem, ima li slučajno tko od velikih – Alexa Fergusona i Josea Mourinha – rock-bend kao što ga ima Bilić…

Billy Bragg na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Billy Bragg na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Popraćen kolegom na pedal-steelu i mandolini, Bragg nas je poštedio repertoara s ranijih albuma na kojima je zvučao čas kao Nick Drake, a čas kao Morrissey namočen u Van Morrisona. Držao se country-štiha i uštipnuo nas ekološko-aktivističkim baladama, od „Big Tide“ do „I Ain’t Got No Home Anymore“ održavši i antitrumpovski pladoiyer. Poput kakvog blizanca Jeremyja Corbyna u sijedom blajhu, trubadur koji ima i svoj stage na festivalu Glastonbury, otisnuo se niz skoro apokaliptički sprud svojim amblem-hitom, „I Don’t Want to Change the World“ i zaključio koncert.

Trobecove krušne peći na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Trobecove krušne peći na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

A popodne je počelo s dobrih 300 duša koji su na primoštenski zvizdan izišli pred demonsko evanđelje Trobecovih krušnih peći. Peteročlana postava koja je godinu započela live-izdanjem „Ether“, pouzdana je koncertna atrakcija iz Zagreba koja je maljevitom lirikom o bankama, NATO-u i popudbini totalitarizma zatresla i obližnju magistralu… ‘Kreni-stani’ ritam-sekcija, Black Flag posoljen brocmanizmima na saksofonu i opleten vokalom koji liže poput plamena, u rupu je crnu poput soca razbacanog požarištem navlačio sve više posjetitelja, boreći se na pozornici i s umjetnim dimom.

The Membranes na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

The Membranes na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Mančesterska četvorka The Membranes koju pamtimo kao goste posljednjeg zagrebačkog koncerta Gang of Four, bend je s 30-godišnjom putanjom čije je uratke producirao i Albini, već će ove jeseni poduprijeti englesku i njemačku turneju Sisters of Mercy. Nižući hitove s posljednjeg albuma „Dark Mater/Dark Energy“, počevši od naslovne, preko „Do the Supernova“, na malu Ušnu pozornicu donijeli su dašak svemirske utopije. Elokventni frontmen John Robb na električnoj bas-gitari prošetao nas je materijalom koji se mogao naći i na albumu „Daydream Nation“ američke grupe Sonic Youth. S dovoljno postpunkerske staccatto-sintakse u prve su redove stari dripci spustili ono što je notorni četvrti zid ispriječio ispred Trobecovske mangupštine.

Mašinko na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Mašinko na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Nakon njih će se publika vratiti na igralište i pred velikom pozornicom poslušati proletersku Arkadiju Billyja Bragga. Na malu je pozornicu potom izletio i Mašinko, kvartovski punk-rock bend u šesteročlanoj postavi, s čak tri gitare. Membransku klimu nadogradili su s kusur poganja, kao i svojim parodičnim hitovima „Oči pune suzavca“, „Djevojka s prosvjeda“, „Djevojka za pobjede“ te jučerašnjim klasikom „Cijeli svijet je pustinja“.

Buzzcocks na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Buzzcocks na 4. SuperUho festivalu (Foto: Tomislav Sporiš)

Šatorska partizanija se zatim slila natrag pred veliki stage, odslušati kako to rade Buzzcocksi – kraljevi i očevi scene; punk-mamuti čije koncertiranje ne koketira s omraženim dinosaurskim statusom, ne kompromitirajući se, poput Pistolsa, kad treba platit pričuvu… Ova pouzdana koncertna atrakcija na čijoj listi ne nedostaje hitova, a ni biseva, zabavna je i radi interne komunikacije gitarista koji se nakon svake pjesme pokušava okrijepiti, dok frontmen i basist svaku sličnu priliku presijecaju – riffom nove pjesme. A kako je basist u izdanju Sting-s-paž-frizurom još simpatičniji, da se i ne govori… Odzdravili su nam s „Ever Fallen in Love“ nakon kojih će atmosferu ugrijati i cvrčke utišati britanski DJ James Lavelle, suosnivač Mo’ Wax etikete.

Nije li paralelna manifestacija DORF, u subotu započela upravo biopicom „Mo’ Wax Please“ o labelu kojeg je Lavelle pokrenuo kao 22-godišnjak? Odgovor ne znamo, desila nam se hrvatska premijera dokumentarca „Roaring Abyss“ posvećenog etiopijskoj sceni. A roaring, roaring, roaring, još nam odjekuje ušima. Super-ušima.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate