Sun Kil Moon ‘Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood’ – dupla doza putopisnog nihilizma

Kalifornijski folk rock genijalac priredio je neočekivano dugo glazbeno putovanje kroz prošlu 2016. godinu - lucidno i genijalno na način kako samo on zna.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Sun Kil Moon 'Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood'

Sun Kil Moon ‘Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood’

Mark Kozelek alias Sun Kil Moon potpuna je suprotnost američkom snu. On je glas sjebane, otuđene, isprazne, vječito osamljene i izgubljene Amerike. Nije on glas nevolje u raju, za njega raj kao da nikad nije i postojao, već samo nevolja i ljudske jedinke, uglavnom, potpuno pogubljene u njoj. Hermetičan i psihotičan, Kozelek je toliko duboko u konfliktu sa svime da se njegovo primjećivanja, za mnoge, nebitnih sitnica i situacija, čini kao beskonačni dnevnik boljki svijeta koji nas okružuje. S novim albumom „Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood“ taj ‘dnevnik’ dobio je proporcije dvostrukog CD albuma, dok su konstrukcije pjesama iskočile su brojnih gabarita.

Sun Kil Moon nimalo ne obraća pažnju na minutažu, kao što se nimalo ne libi da u desetominutne brojeve natrpa i po pet-šest različitih elemenata koji bi mogli biti zasebne pjesme, a sve u svrhu njegova slikovita narativa praćenje radnje i emocije koju stvara, bilo da je riječ o ironičnoj kritici upućene Ohiu, interpretaciji dijaloga između glazbenog novinara načete vjere u svoje heroje i glazbenog obožavatelja, opisivanju postbowiejevske Amerike kroz opis njegove fotografije nalijepljene na nekom nebitnom zidu nekog nebitnog mjesta, zatim iznenadne i neracionalne ljubavi prema Portugalu, ili pak sveopće tjeskobe od bombaša samoubojica.

„Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood“ je poput neke lude turističke ture kroz skrivenu i nikad dovoljno neistraženu Ameriku s njenim uvrnutim individuama koje su neizbježne na takvim putovanjima. Kao što su i Kozelekove hotelske i motelske ‘avanture’ neizostavni dio avanture. On sam i jest čovjek koji odaje dojam da se ne može skrasiti na jednom mjestu. Vječiti je putnik i svaki krevet ga žulja, kao što mu uvrnuti hobi fotografiranja pogleda kroz prozor s mjesta gdje se zatekao predstavlja toliko zadovoljstvo da od toga povremeno ovisno o raspoloženju radi i naslovnice albuma još od „Admiral Fell Promises“ (2010.). „Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood“ je tu možda i najbizarniji primjer (pogled na silose kroz prozor).

Album je masivni živi dokument Kozelekovog života od siječnja do kolovoza 2016. kroz 16 pjesama na dva diska koji beskonačno protječu gotovo u slobodnoj narativnoj formi ad hoc izgovaranja tijeka misli uz živu ritam matricu i koliko je u stanju moćno obojati slušatelju cijelo jedno prijepodne (ili popodne), toliko se doima neponovljivim u nekoj koncertnoj prilici zbog količine izgovorenog, odrepanog i otpjevanog.

Iako sve to zvuči manceovski kaotično, Sun Kil Moon je ipak majstor kreiranja ugođaja, oslikavanja situacija i interpretacije počesto i filozofskih misli iz kojih se decentno cijedi naturalizam i nihilizam čime je jezivo-predivno dočarano naše bivstvo u velikom teatru apsurda. U glazbi, stilski neopterećenoj i takvoj kakvu osjeća, jedino vidi opravdanje svog postojanja (najtočnije poentirao u „Early June Blues“). Samim time jasno je da album „Common As Light and Love Are Red Valleys of Blood“ nije unaprijed planirani glazbeni maratonski uradak, već se jednostavno dogodio i da je i samog Kozeleka vjerojatno zatekao u situaciji u kojoj se nije htio odreći niti jedne njegove pjesme u korist poštivanja nekih uobičajeni diskografskih standarda. A opet, ne osjeća se nikakva pretjerana pretencioznost u njemu (bar ne ona na koju svoje slušatelje Kozelek odavno nije naviknuo), njegov tijek misli i način na koji se odmotavaju poigravaju se razmišljanjima i emocijama slušatelja istovremeno i nenametljivo i intrigantno – kao da je Sun Kil Moon na čudan način zahvatio neku grupnu nutrinu i ispričao priču o prošloj 2016. bez zadrške onako kako se i drugima izvrtjela pred očima.

Što bi tek bilo da se tematski nije zaustavio na kolovozu i albumom zahvatio cijeli cirkus američkih predsjedničkih izbora?

Ocjena: 9/10

(Caldo Verde, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate