Sredinom osamdesetih malo tko je mogao pretpostaviti da će synth-pop postati jedan od najutjecajnijih glazbenih pravaca toga desetljeća i da ćemo više od 30 godina kasnije njegove tragove pronalaziti u svemu od eksperimentalne elektronike do indie rocka.
U međuvremenu synth-pop su zavoljeli i kritičari, što dobrim dijelom objašnjava i nebrojene hvalospjeve upućene „Masseductionu“, novom albumu američke kantautorice Annie Clark, poznatije pod umjetničkim imenom St. Vincent.
Riječ je o jednoj od ultimativnih heroina alternativnog popa današnjice koja je, osim vlastitim izdanjima, artistički kredibilitet osigurala i suradnjama s njujorškim genijalcima poput Davida Byrnea ili avangardnog gitarista Glenna Brance. Prethodna ploča „St. Vincent“ donijela joj je i komercijalni uspjeh, no to je, sudeći po stihovima „Masseductiona“, bilo i najgore što joj se moglo dogoditi.
Tekstualno, albumom dominiraju tužne lamentacije o mračnoj strani slave i ljubavnim odnosima toliko otrovnim i destruktivnim da ih u uvodnoj „Hang on Me“ uspoređuje s avionskom nesrećom. U „Young Lover“ odlazi još dalje i dokumentaristički precizno opisuje predoziranje svog mlađahnog ljubavnika, a brutalno iskreno obračunava se i sa samom sobom, kao u „Slow Disco“ („There’s blood in my ears and a fool in the mirror“) ili završnoj „Smoking Section (“Sometimes I go to the edge of my roof and I think I’ll jump just to punish you“). U klavirskoj baladi „Happy Birthday, Johnny“ pokušava si objasniti kako se i zašto „prodala“, dok se iza HI-NRG beatova „Sugarboya“ skrivaju stihovi toliko tmurni i depresivni da ćete pomisliti kako žena pred mikrofonom proživljava potpuni živčani slom.
Taj introspektivni, povremeno istinski uznemirujući „storytelling“ nažalost nije dobio glazbenu podlogu kakvu zaslužuje pošto ga u većini slučajeva prati prilično neinventivan, sintesajzerima vođen plesni pop koji zvuči kao da je snimljen negdje 1983. godine. Uvod „Sugarboya“, primjerice, malo previše nalikuje disco evergreenu „I Feel Love“ u izvedbi Bronski Beata i Marca Almonda, u „Savior“ i naslovnoj stvari prepoznat ćete tadašnje radove Princea, a ništa originalnije ne djeluju ni pjesme u kojima je inspiraciju potražila u glazbi novijeg datuma.
„Hang on Me“, „Pills“ ili singlovi „Los Ageless“ i „New York“ tako su smješteni negdje između Florence + The Machine i manje komercijalnih pokušaja Taylor Swift ili Rihanne, zbog čega „Masseduction“, usprkos tekstualnim bravurama, nakon eponimnog prethodnika i „Love This Giant“ s Byrneom, ipak predstavlja priličan korak unatrag.
Ocjena: 5/10
(Lorna Vista, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
