Glazbena recenzija

metallica-coverff
Metallica ‘Hardwired… to Self-Destruct’: Zakoni tržišta protiv fizikalnih zakona

Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Slash: Diskograf itekako ima moć da vam rasformira bend

Slash se vratio u Guns N' Roses i ove godine to je svakako najskuplji glazbeni transfer, obzirom da se zbog tog poteza grupa prometnula u trenutno globalno najskupljeg izvođača. Samo godinu dana prije, stvari su izgledale prilično drugačije...

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Slash (Foto: Roberto Pavić)

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Naime, ovaj intervju koji sam radio telefonski sa Slashom trebao je u lipnju prošle godine biti objavljen za hrvatsko izdanje Rolling Stonea. Međutim, kako je novina neslavno propala, to se nije dogodilo. Sasvim slučajno sam ga otvorio u kompjuteru i pomislio da bi bilo šteta ne objaviti ga. Intervju je rađen povodom prvog Slashovog gostovanja u Hrvatskoj, točnije koncerta održanog 26. lipnja na zagrebačkoj Šalati. Pravila za razgovor bila su i više nego stroga. Bila je veća lista toga što se ne smije pitati Slasha, od onoga što je bilo dozovljeno. Naravno da je na prvom mjestu ‘zabranjenog voća’ bilo bilo kakvo spominjanje Guns N’ Roses i Axla Rosea, čak i u obliku trik pitanja, a pored toga se na listi nepoželjnog našlo čak i pričanje o Slashovim bračnim problemima iz prošlosti ili trivije poput kakve šampone i regeneratore koristi za kosu. Dakle, može se zaključiti da je kao brend (ili ikona) zaštićen od glave do pete. Svejedno, u desetminutnom telefonskom razgovu sam se dotaknuo nekih stvari iz prošlosti s Guns N’ Roses, iako smo naravno najviše pričali o njegovoj solo karijeri.

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Malo je koji gitarist tako vješto sklopio svoj imidž i način sviranja kao Slash i naravno ostao toliko dugo uklesan u memoriji starijih obožavatelja i onih daleko mlađih kao jedinstvena pojava u rock univerzumu. Čovjek koji je stalno u bijegu od mainstreama i bjegunac kojeg taj mainstream uvijek nekako stigne, a opet, ako je netko mjerna jedinica za ‘cool’, to je svakako on. Stjecajem okolnosti ovi prostori su njegovu pojavu na pozornici čekali puno duže nego njegov nekadašnji bend Guns N’ Roses s kojim je osvojio planetarnu slavu.

Stoga, evo što je Slash u lipnju prošle godine pričao pred svoj prvi zagrebački koncert:

Vaša je bila ideja da dođete nastupati u Hrvatsku. Kako ste nas se sjetili?

Slash: Pa zato jer još nikad nisam svirao u vašoj zemlji, a znam da imam dosta obožavatelja u Hrvatskoj. Stoga kad su bili rađeni planovi za europsku turneju pitao sam menadžment zašto ne bi svratili i do vas?

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Na posljednjem albumu “World On Fire” imate snimljeno čak 17 pjesama. Očigledno ste bili inspirirani.

Slash: Pa, uvijek snimimo puno pjesama, samo je ovo prvi put da smo ih sve uvrstili na album. Nikad nam ne nedostaje inspiracije. Obično se dogodi da kad stavimo zadnju pjesmu na ploču, počnu nam navirati nove ideje i često nam smeta taj limit što na albumu mora biti 10 do 13 pjesama. Tog smo se držali do sada, no s “World On Fire” smo se odlučili za vlastiti koncept.

Myles Kennedy, Todd Kerns i Brent Fitz već dugo sviraju s vama. Za razliku od Guns N’ Roses u kojem je postava bila turbulentna dok ste svirali u bendu. Ispada da niste hirovit glazbenik i volite stalno članstvo. Je li sadašnji bend ono što se oduvijek htjeli?

Slash: Nije to nešto o čemu sam oduvijek sanjao. Imao sam iskustva s puno glazbenika do sada. Uvijek to krene od ideje da treba okupiti bend i početi muzicirati zajedno. Bend je nekako do sada uvijek bio nešto što ima nestalnu konstelaciju – jednostavno se dogod da se preklope putanje mene i nekog benda. Tako je od kad sviram. Myles, koji je fantastičan, pojavio se na mom prvom albumu na kojem sam ugostio puno različitih pjevača. Kad se postavilo pitanje turneje, bilo je jasno da u toj formaciji to nije bilo izvodivo. Myles je tada rekao „da“ i onda smo morali oformiti bend. Došli su Brent i Todd. Bilo je toliko dobro da nam je turneja trajala punih 18 mjeseci. Bili smo izvrsno usvirani i snimanje novog albuma bio je logičan korak dalje. Nas četvorica bili smo dovoljni i istovremeno željni novog izazova. Stvari nam se odvijaju spontano jer nema vanjskog pritiska, nismo super-grupa zvučnih imena i možemo se posvetiti glazbi.

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Ako ne gledamo zadnjih pet godina, od odlaska iz Guns N’ Roses ste u svakoj fazi svirali s nekim od kolega iz bivšeg benda počevši od prvog albuma benda Slash’s Snakepit iz 1995. , no nakon tog debitantskog ostvarenja drugi album “Ain’t Life Grand” donio je potpunu promjenu u personelu. Što se tada konkretno dogodilo?

Slash: Nije da nam nije išlo, ali u to vrijeme objavljivanja tog prvog albuma još uvijek sam bio član Guns N’ Rosesa i nakon određenog vremena diskografska kuća je željela da se počne raditi na novom albumu Guns N’ Roses. Doslovce su me išupali iz Slash’s Snakepita i rekli: dođi snimati novu ploču za Guns N’ Roses. „Ali Guns N’ Roses nemaju novu ploču“, odgovorio sam im, no oni su bili uporni. Stoga sam se vratio. Naravno, svi danas znaju da ta ploča nikad nije snimljena (smijeh).

Ta prva ploča “It’s Five O’Clock Somewhere” imala je i solidnu prođu kod publike, pa malo čudi i taj pritisak koji je diskograf radio prema vama, u smislu da su vam trenutno rasformirali bend.

Slash: Diskograf itekako ima moć da vam rasformira bend. Mislim, diskograf vam je i podrška na turneji i često on ulaže u nju. Kad to sve povuče, onda nemate previše izbora. To i jest jedan od razloga zašto sad imam vlastitu diskografsku kuću.

Kako je imati vlastitu diskografsku kuću u trenutku kad svjedočimo velikoj promjeni, tj. nestanku diskografije kakva je nekoć bila?

Slash: To je kompleksna stvar i zahtijeva jednako takav odgovor, no sažet ću to u misao da se trudim raditi ono što mislim da je ispravno raditi, a to je često nešto protiv struje i standarda velikih diskografskih kuća u ovome trenutku. Vidjet ćemo kakav će biti ishod.

Slash (Foto: Roberto Pavić)

Slash (Foto: Roberto Pavić)

U drugoj polovici 1980.-ih vi ste bili prvi gitarist koji je u modu vratio dugačke solo dionice na gitari. Za tako nešto definitivno ste morali prije toga biti izvan glavne struje. Koji gitaristi su na vas izvršili najveći utjecaj u mladosti?

Slash: Bilo ih je puno i od svakog od njih je ostao neki djelić koji sam utkao u svoj način sviranja. Naravno da su mi Jimmy Page, Joe Perry i Jeff Beck bili nezaobilazni, ali puno su mi značili blues Johnnyja Wintera i punk Stevea Jonesa iz Sex Pistolsa.

Baš kad ste spomenuli Stevea, već je u 80-ima bila primjetna i ta vaša punk strana. Nije tada baš bilo gitarista iz hard rocka miljea koji se svirali i punk rock pjesme. Vama nije bio problem ni svirati formu riff-solo u jednom trenutku da bi u drugom primjerice otprašili pjesmu grupe Rose Tattoo.

Slash: Bio je to period kad se tražilo tehnički točno i ušminkano zavodničko sviranje gitare. Meni je to bilo odbojno, jer sam želio biti čvrsti rock gitarist, a to zahtijeva i određenu dozu sirovosti.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate