Širom u Močvari – nigdjezemska narodna glazba

Slovenski trio Širom u kišnu večer četvrtka izvukao je ponešto Zagrepčana zainteresiranih za jedinstven glazbeni doživljaj koji je već ostavio dubok dojam na mnoge i osigurao im ugovor sa sjajnom world music etiketom Glitterbeat Records, čiji im čelni čovjek Chris Eckman upravo producira novi album.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Širom

Širom u Močvari (Foto: Ivan Laić)

Koncert je održan u sklopu zanimljivog glazbenog programa ‘Jesi free?’ čiji organizator Vid Jeraj na obalu Save dovodi mahom glazbenike sklone izvođenju improvizirane muzike, prvenstveno jazza, ali i drugih žanrovskih usmjerenja. Glazba koju svira Širom po mnogo čemu jest slična jazzu, ali prevladava dojam da je  riječ o nekoj tradicijskoj narodnoj glazbi koja nema jasno određeno porijeklo. Mnogo instrumenata koje koriste potječu iz Afrike (milozvučne kalimbe, egzotični balafoni), no zvuk koji se stvara počesto može asocirati i na Aziju, a ne nedostaje ni balkanskih elemenata. To je doslovno world music, glazba cijelog svijeta, koja kao takva ne pripada u neko određeno Negdje, već zvuči poput narodne glazbe neke Nigdjezemske.

Iako su najavljivani kao impro world music atrakcija, pitanje je koliko je njihova izvedba doista improvizacijskog karaktera. Čini se kako su ipak okviri njihovih pjesama dosta čvrsto određeni, te se prostor za neko slobodno muziciranje mora pronaći uvijek unutar njih. Osim samog instrumentarija, koji se sastoji od barem tridesetak, a vjerojatno i više glazbala, izrazito je zanimljiv i originalan način korištenja istih, jer Iztok Koren, Samo Kutin i Ana Kravanja uvijek iznalaze nove načine za izvlačenje što neobičnijih zvukova iz instrumenata.

Širom u Močvari, foto: Ivan Laić

Širom u Močvari (Foto: Ivan Laić)

Bendžo će se tako svirati gudalom, a tijelo jednožičanog basa iz domaće radinosti izrađeno je od doboša, pa se lako prenamijeni u bubanj.  Atraktivni balafoni su udaraljke nalik podnoj marimbi koja umjesto rezonantnih cijevi koristi afričke tikve, a njihove ploče po kojima s udara pod drugim se kutem mogu svirati i gudalom. Ana u jednoj pjesmi svira violinu uz pomoć niti koju povlači po strunama, te potom gudeći po toj istoj napetoj niti, što je i razumski teško jasno pojmiti. I glasnice koriste kao dodatne instrumente radije nego za pjevanje.

Kako bilo, jasno je da Širom doista koncertna atrakcija koju vrijedi doživjeti, prvenstveno zbog jedinstvenog pristupa muziciranju, ali ostaje i dojam da je cijela ta začudnost emotivno ipak zapretena. Glazba dinamički cijelim trajanjem djeluje unutar istog uskog spektra, a tako posljedično djeluje i na publiku. Dobrodošli bi možda češći izleti u fortissimo i dodatnog žara da plane sav potencijal koji tako zanimljivi zvukovi nose u svojoj srži.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate