Siječanjsko demoliranje u KSET-u uz The Splitters, Silk Milk i Demoler, Demoler

U sklopu prve ovogodišnje programske večeri ‘Čuješ?!’posvećene mladim i nezavisnim izvođačima u zagrebačkom klubu KSET u utorak su nastupili splitski sastav The Splitters, riječki Silk Milk i zagrebački Demoler, Demoler.

The Splitters u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

KSET je bio solidno posjećen. Kao neki znak da je vrijeme da se zarola nova klupska sezona u gradu. Koncertna večer također solidna, jer hvalevrijedan program „Čuješ?!“ upravo omogućuje da se u Zagrebu predstave sastavi iz drugih dijelova zemlje koji trenutno u komercijalnom smislu zbog troškova ne mogu biti tako lako angažirani.

Prvi je nastupio splitski bend The Splitters, uistinu mladi kvartet inspiriran americanom i aranžiran višeglasnim pjevanjem Petra i Josipa Sente koji uz to još sviraju bas i ritam gitaru. Iako Splittersi još moraju dosta poraditi na sigurnosti i točnosti izvedbe, u autorskom segmentu su prilično hrabri i odvažni. S puno entuzijazma i žara izvode svoje pjesme čiji refreni su često himničnog, ali nepodilazećeg karaktera kad je riječ o obraćanju publici. Onaj moment kad se osjeti da mladci vjeruju u svoje stihove i uživljeno i srčano ih izvode bez obzira na, ispočetka, oprezne reakcije prisutnih u klubu. The Splitters su na dobrom putu, ali taj put tek treba biti ispunjen nastupima uživo.

Silk Milk u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Riječki Silk Milk je pak bio druga kategorija. Taj četverac je uletio na pozornicu napucan i uvježban kao da je u pitanju (audicijski) koncert života. ‘Muzičarski desetobojci’ koji su svoj autorski jazz rock s primjesama funka i psihodelije gruvali točno i precizno. Nikakva prepreka nije ih mogla omesti u tome. Kao da je u pitanju neki fantomski prateći sastav pokojnog Dina Dvornika, kojem se zameo trag. Kao neki profesionalci namjenske glazbe zamaskirani za ulogu kreširanja demo večeri s namjerom da ubitačno sve otpušu. Možda je KSET bio ne baš prikladno mjesto za njih. Možda bi bolje razvalili Sax ili Boogie, mogli bi bilo gdje biti ‘kućni bend’. Unijeli bi osvježenje. No opet, svakako su pridonijeli šarolikosti večeri.

Demoler, Demoler u KSET-u (Foto: Zoran Stajčić)

Posljednji su nastupili Demoler, Demoler koji su svoje ime odabrali inspirirani refrenom pjesme „Demolicion“ grupe Los Saicos, tj. peruanskih proto punk pionira iz šezdesetih. Dakako izvedbom pjesme „Demolicion“ Demoler, Demoler su i zatvorili svoj dvadesetminutni nastup na kraju. Riječ je o zanimljivom side projectu koji je okupio prokušana glazbena imena poput saksofonista Maka Murtića (Mimika Orchestra), basista Konrada Lovrenčića (Elemental, Kries, Chui), zatim ex-Electric Žare dvojca, gitarista Nevia Smajića i bubnjara Mire Gika, te Ivana Laića (Moskau) za mikrofonom. Laić je iz Moskaua unio lucidnu teatralnost nastupa poput padanja na koljena, no ne i vokalne manirizme. U Demoler, Demoler nema prostora za konferansijea, u njemu je čisti rock frontmen. Trojac Smajić-Gik-Lovrenčić srčano je pumpao ritam, dok je Murtićev impro saksofon pojačavao beskompromisnost u pristupu i otvarao dobru ‘izmaknutu’ perspektivu u kojoj je ostatak benda mogao neopterećeno stilski vrludati, a da sve bude dio unikatne cjeline. Već je druga po redu „I Fire Fire“ bila izvrsni razarajući moment, time i znak da bi Demoler, Demoler imali u dogledno vrijeme nešto za reći na sceni, naravno ako matični projekti spomenutih glazbenika budu pružali dovoljno vremena za tako nešto. Jer činilo se da je demolirajućih dvadeset minuta na pozornici KSET-a bilo oslobađajuće iskustvo za sve njih.

Share this...
Share on Facebook40Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh