Seine ‘Sno sna’ – pjesme tjeskobe i paranoje

Sve do stvarno fantastičnog albuma 'Kvadrat', Vlastu Popić odbacivao sam kao najobičniju kopiju Repetitora s kojima su, između ostalog, dijelili minimalističku poetiku i poput žileta oštre, razorne riffove. Navedene utjecaje danas pronalazimo kod čitavog niza regionalnih bendova (Crvi, Straight Mickey & The Boyz...), dok su ih Vlastini Ivan Ščapec Ivča i 'odbjegla' Tena Rak odbacili u korist hermetičnijeg, mahom akustičnog freak folk/alter rocka.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Seine 'Sno sna'

Seine ‘Sno sna’

Na svojim počecima, Seine je predstavljao Ivčin kantautorski projekt koji je s vremenom prerastao u eklektičnu i nepredvidivu sviračku mašinu sposobnu da nježnu, jedva čujnu baladu u sekundi pretvori u distorziranu psihodramu u najboljoj tradiciji Radioheada i njihovih klasika tipa „Paranoid Android“.

Premda je on nedvojbeno „prvi među jednakima“, posebnu pozornost vrijedi posvetiti ritam-sekciji sastavljenoj od još jednog bivšeg „Popićevca“ Dimitrija Mekotanovića (Petrovića) na bubnju i basista Boška Mijuškovića iz Straight Mickey & The Boyz koja je najdalje dobacila u „Spavam“ čiji uvod u sjećanje doziva čak i nevjerojatnu imaginaciju i fluidnost Cana.

U ubodima „Ko“ ili „Puška“ pokazali su da tiho-glasno dinamiku Pixiesa imaju u „malom prstu“, dok u stvarima poput „Šilo“ predstavljaju svojevrsni „safety net“ Ivčinim kompleksnijim skladateljskim rješenjima i neočekivanim instrumentalnim pasažima.

Ono što će, međutim, mnoge otjerati od Seinea je specifični, uhu ne baš najugodniji vokal nalik onima Kebre i Denisa Kataneca, donekle i Milana Glavaškog iz ugašenih Rebel Star. Ščapecov krhki glas funkcionira besprijekorno kada u spomenutoj „Puška“ izvikuje paranojom zaražene stihove „nasilje mati je“ i „svi se kolju“ ili u „Privatnom tijelu“ jeca „odbrojavam zadnje dane bez tebe“, ali je i propisno unakazio a capella obradu tradicionalne „Janko“, Barrettovskim ludilom progonjenu brojalicu „Bubamara“ i odjavnu „Ljubav“, jednu od najprijemčljivijih pjesama koje je napisao.

Uzmemo li u obzir pozicije koje trenutno drži Repetitor, gašenje Vlaste Popić u Ivčinom slučaju djeluje kao priličan zajeb, pogotovo jer je teško zamisliti da će ovako tjeskoban, na momente skoro autističan album na sceni poput naše imati previše publike. S druge strane, „Sno sna“ u kreativnom je smislu svakako korak u pravom smjeru i najava da su najbolje stvari ovog zaista posebnog autora tek pred nama.

Ocjena: 7/10

(Moonlee Records, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate