Loading ...
U petak je počeo Schengenfest u pograničnom slovenskom mjestu Vinica i traje do nedjelje. Nama je put do tamo bio zanimljiv zbog Riblje čorbe.
Riblja čorba na Schengenfestu (Foto: Nino Šolić)
Schengenfest se već petu godinu za redom održava u slovenskom mjestu Vinica na granici s Hrvatskom. Rijeka Kupa je prirodna međa, a schengenski protokol predstavlja tvrde nadzirane granice između EU-a i ostalih. istinska realnost današnjih kompleksnih odnosa na ovim prostorima. Schengenfest po svom nazivu možda upućuje da je riječ o slovenskoj provokaciji Hrvatskoj i ostalim bivšim jugoistočnim republikama nekadašnje Jugoslavije, no nije tako.
Po karakteru i presjeku izvođača koji nastupaju više se radi o pokušaju nadilaženja granica, pomirenju prošlosti kroz glazbu koja je tu i sad, te predstavlja nekakav odgovor na pitanje gdje smo, što smo i jesmo li uistinu napredovali u posljednjih dvadeset godina nakon što je svaka bivša republika upala u vlastitu fojbu internacionalnog korporativnog kapitalizma, da se poslužim riječima Marka Brecelja s kojim sam nedavno vodio intervju.
Galerija
Schengenfest je mjesto gdje se u tri dana mogu vidjeti i čuti veterani ex-Yu scene i današnje ‘republičke’ zvijezde i ‘mlade’ nade izmiksane u satnicama zajedno sa stranim zicerima koje je dobro upoznala publika ovih prostora. Od hrvatskih predstavnika su se ovog puta našli Kawasaki 3P, Parni valjak, Majke, Lollobrigida i Golem, od slovenskih dokazanih imena tu su njihova dva najpopularnija benda Big Foot Mama i Siddharta. Ovogodišnji predstavnici Srbije su Riblja čorba i Gramophonedzie. Kad se svemu još dodaju i britanski Kaiser Chiefs i finski Leningrad Cowboys, očito je kako je riječ o jednom od najtripoidnijih festivalskih line-upova gledano i šire od onoga što običavamo zvati Zapadnim Balkanom. No to je sasvim dostatno da se okupi nešto manje od deset tisuća njih željnih zabave i spremnih na kampiranje , zaključeno slobodnom procjenom temeljem boravka na prvoj večeri.
U kombiju s hrvatskim predstavnicima medija koju su uputili na jednonoćni izlet u Vinicu se tako zatekla i novinarska ekipa ovog portala, ponajviše privučeni nastupom Riblje čorbe, da odmah riješimo neke eventualne motivacijske dvojbe koje bi ovaj tekst mogao izazvati kod čitatelja. Da ne ispadne slučajno da smo potegnuli na put zbog Siddharte i Leningrad Cowboysa, pa, eto, usput pogledali i Čorbu.
U Srbiji je vjerojatno kod osobe koja aktivno posjećuje koncerte i prati scenu zanimanje za odlazak na koncert Riblje čorbe vjerojatno jednak onome ‘ushitu’ koji osjećam kad mi se spomene Prljavo kazalište ili Parni valjak. Jednostavno mozak odbija još jednom proći kroz te desetljećima nepromijenjene koncertne šablone prilagođene pučkim veselicama na glavnim trgovima provincijskih gradova.
No za žitelja Hrvatske, Riblja čorba je nešto drugo. Bora Đorđević svojim rijetkim intervjuima za hrvatske medije i dalje već dvadeset godina straši hrvatsko nacionalno biće. Sinonim četništva, provokator bez manira, zakleti neprijatelj Hrvata… Uglavnom PR mu je toliko negativan da ga mnogi ovdje drže za zločinca. Što se glazbe tiče, više od dvadeset godina se nije imalo prilike vidjeti Čorbu, jer su ‘službena’ gostovanja grupe prestala s albumom „Koza nostra“ iz 1990. godine kad je nacionalizam ušao u modu.
Dakle znatiželja za nekim post festumom priče bila je velika. A opet prije mjesec dana postala je aktualna tema gostovanje Riblje čorbe u Zagrebu, točno u isto vrijeme kad se počelo govoriti o prvom beogradskom nastupu Prljavog kazališta na beogradskom Beerfestu ove jeseni. Odluku kako neće biti ništa od toga donijele su izvršne strukture procijenivši kako bi to bio događaj iznimnog rizika, što i ne čudi zahvaljujući Đorđevićevoj reputaciji. Mantra kako još nije vrijeme za to je još jednom upalila i status quo je zadržan. No eto, jedan hrvatski izdavač je potrpao hrvatske glazbene novinare u kombi i zahvaljujući Schengenfestu, priča o Čorbi je opet tu.
Prije svega Schengenfest po presjeku populacije koja ga je pohodila prvog dana, nipošto nije nekakav lakmus papir za Čorbino eventualno gostovanje u Hrvatskoj. To je festival koji u najvećem broju pohode mladi Slovenci, generacija rođena oko 90-ih. Na poljanama i brežuljcima koji su bili u svrsi parkirališta, hrvatskih registracija skoro i da nije bilo. Reakcija publike odavala je sliku kako se već radi o rutinskom slovenskom gostovanju Čorbe uz čije pjesme se neopterećeno zabavlja.
Što se tiče subjektivnog kritičarskog glazbenog rakursa, Riblja čorba je te večeri imala i najbolji nastup, ali držim otvorenim da je ta procjena možda posljedica dugog perioda koncertnog ne konzumiranja te grupe.
Stigli smo oko 20 sati i domaći slovenski Klemen Klemen koji su tada bili na pozornici main stagea nisu me previše dojmili. Bilo ih je na pozornici k’o kusih i repatih, a zvučali su kao reperi uz siromašnu matricu. Pandan našoj Bolesnoj braći. Možda su im tekstovi zanimljivi, ali sam nastup nije bio dovoljan pokretač da bi se pozabavio s tim. Nakon njih je nastupila Siddharta. Ne znam jesu li još uvijek popularni kao što je to bilo u trenutku kad su 2003. napunili Ljubljanski centralni stadion, no oni kao da su zapali u neko rutinerstvo, tipični ćorsokak grupa koje su velike na malom tržištu – dovoljno su snažni u Sloveniji, a već prestari za pokušaj proboja negdje drugdje na nekom drugom jeziku. Dalje>>
__________________________________________
Donirajte Ravnododna.com – Hvala na podršci!
