Sara Renar u Vintage Industrial Baru – ‘Rođendan umjetnosti’ za umjetnicu 21. stoljeća

Jedna sasvim neobična večer i jedan sasvim neobičan projekt dogodili su se u utorak u Vintage Industrial Baru.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Sara Renar u Vintage Industrial Baru - Gdje povlačiš crtu? (Foto: Zoran Stajčić)

Sara Renar u Vintage Industrial Baru – Gdje povlačiš crtu? (Foto: Zoran Stajčić)

„Umjetnost je rođena na današnji dan prije milijun godina“, rekao je 17. siječnja 1963. francuski umjetnik Robert Filliou. Nakon njegove smrti 1987. umjetnici širom svijeta prihvatili su i proslavljaju njegovu ideju „Vječne mreže“ (La Fete permanente) u čemu je posebno agilna Europska radijska unija u čijem članstvu je i Hrvatski radio. I ove godine je trebalo odabrati umjetnika, formu i djelo koji će kroz polusatni radijski prijenos uživo biti dio neprekinute internacionalne umjetničke mreže, i koji će predstavljati Hrvatsku istovremeno u nešto više od dvadeset europskih gradova, kao i kanadski Toronto.

Sara Renar i Konrad Mulvaj (Foto: Zoran Stajčić)

Sara Renar i Konrad Mulvaj (Foto: Zoran Stajčić)

Izbor je pao na Saru Renar. I u ovom trenutku izbor nije mogao biti bolji. Jer sudeći po onome što se događalo sinoć u prostoru Vintage Industrial Bara, i sama glazbenica, njeni gosti, umjetnički ukus odgovornih za njen izbor na Hrvatskom radiju, a time i ova zemlja upletena u „Vječnu mrežu“ predstavili su se u izvrsnom avangardnom svjetlu kroz metamorfozni projekt „Gdje povlačiš crtu?“ – projekt u kojem se glazba susrela s elementima teatra i teatrom koji je zaživio kroz glazbu.

Vedran Peternel (Foto: Zoran Stajčić)

Vedran Peternel (Foto: Zoran Stajčić)

Umjetnička evolucija Sare Renar općenito se odvija izuzetno brzo i ona u ovom trenutku ne prestaje oduševljavati. Njen prošlogodišnji album „Tišina“ zajedničkim konsenzusom je i na ovom portalu proglašen najboljim iz Hrvatske jer definitivno pomiče granice kantautorskog stvaralaštva iskačući iz svih dosadašnjih (ovdašnjih) okvira u pristupu, shvaćanju i prihvaćanju glazbe otvarajući nove kontekste u kojima upravo maštovitost u kombinaciji s hrabrošću nudi jedno novo iskustvo u kojem je, parafrazirano, samo nebo granica. A ovdašnje umjetničko nebo je prilično skučen prostor u svakom pogledu.

Sara Renar u Vintage Industrial Baru - Gdje povlačiš crtu? (Foto: Zoran Stajčić)

Sara Renar u Vintage Industrial Baru – Gdje povlačiš crtu? (Foto: Zoran Stajčić)

Projekt „Gdje povlačiš crtu?“ (nazvan po posljednjoj pjesmi s „Tišine“) ponudio je sveukupno u 45 minuta izvedbe jedan alternativan način prezentacije samog albuma kroz neprekinuti zvučni ambijent u kojem su pored Renar sudjelovali Zdeslav Klarić na klavijaturama, Konrad Mulvaj za elektroničkim pultom i perkusijama, Vedran Peternel zadužen za bas gitaru i čitavu paletu audio efekata među kojima se našla i stara pisaća mašina, dok su glumica Dora Lipovčan i jedan od vokala grupe Moskau, Ivan Laić bili zaduženi za dijaloške dijelove, a sve pod dramaturškom paskom Nore Krstulović.

Sara Renar u Vintage Industrial Baru - Gdje povlačiš crtu? (Foto: Zoran Stajčić)

Sara Renar u Vintage Industrial Baru – Gdje povlačiš crtu? (Foto: Zoran Stajčić)

Uvodni dio pripadao je ambijentalnoj interpretaciji pjesme „Ona se budi“ Šarla akrobate, no refren se kako je vrijeme prolazilo vraćao kao lajtmotiv cjelokupne zvučno-intelektualne konstrukcije u kojoj je glavna tema upravo bilo krucijalno pitanje ove naše post-postmoderne; a to je ne samo umjetničko i kontekstualno, već i egzistencijalno pitanje: „Gdje povući crtu?“. Renar nije pretenciozno davala odgovor na to pitanje, već je bila dio ‘pjesničkog čuđenja u svijetu’ unutar kojeg je poput toka misli utkala elemente gotovo cijelog albuma „Tišina“. Kao da je pred publikom okupljenoj u Vintage Industrial Baru prezentirala alternativne verzije pjesama, a time i njihovu metamorfoznost od situacije do situacije, čak i u ekstremnom svjetlu u kojem su se Lipovčan i Laić gotovo kroz prepirku recitirali i uzvikivali stihove pjesme „Tišina“ otvarajući time nove dimenzije života pjesama kao takvih i njihovu višeslojnost u kojima dobivaju karakter sličan ljudskom, kad sve ovisi o nijansama raspoloženja.

Dora Lipovčan i Ivan Laić (Foto: Zoran Stajčić)

Dora Lipovčan i Ivan Laić (Foto: Zoran Stajčić)

Projekt „Gdje povlačiš crtu?“ sinoć se ujedno pokazao i kao jedan svjež način prezentacije i promocije albuma, gdje i to potpuno zaokruženo djelo uživo samo postaje paleta na kojoj se ponovno miješaju boje u kreiranju nove slike za koju je pak sasvim jasno da se odnosi na album, a to je, mora se priznati, odvažan iskorak, jer se iskače iz one utabane matrice glazbenikova života i ritma album-nastupi uživo-album-nastupi uživo. „Gdje povlačiš crtu?“ ima u sebi snage da uđe u neke sasvim druge prostore poput teatra, čak i da se od njega napravi dvočinka, jednako kao što je i u utorak Vintage Industrial Bar bio jedan sasvim drugačiji koncertni prostor, obzirom da se pozornica samo za taj put izmjestila na parter oko kojeg su stolovi i stolci s publikom bili posloženi polukružno.

Vedran Peternel (Foto: Zoran Stajčić)

Vedran Peternel (Foto: Zoran Stajčić)

„Gdje povlačiš crtu’“ bio je tako nesvakidašnji čulni izlet u kojem je pažnju plijenio svaki ton i proizvedeni šum od strane spomenutih glazbenika, a ako ih je tehnika uspjela jednako plastično prenijeti i u europski radijski eter, onda je nedvojbeno to bilo nešto iznimno čulno, hrabro i umjetnički recentno za vrijeme u kojem je nastalo. Zahvaljujući Sari Renar taj radijski prijenos uživo nije bio nešto što izaziva sram jer smo tu gdje jesmo po pitanju umjetničkog pariranja naprednom Zapadu, već upravo suprotno, gotovo pa ponos (iako sva zasluga naravno ide umjetnicima). Renar je odaslala poruku da kad se iskrenim stavom povuče crta (umjetničkog) integriteta, onda se može s punim pravom pričati i o umjetnosti.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate