Google+

Anketa

Da li vam se sviđa to što smo s Tvornicom kulture pokrenuli INKUBATOR?

Loading ... Loading ...

S ponistre se vidi tanker, ispod volta piva panker…

Komercijalizacija i hiperprodukcija djeluju na glazbu kao i MMF na državu: nanesu puno štete i samo pojedincima napune džepove. Tomislav Bralić i klapa Intrade, perjanice klapskog terora u ovdašnjem eteru, rasprodanom su zagrebačkom Arenom dokazali da je pisma postala pismetina. Za štetu nitko ne pita...

Tomislav Bralić u Areni Zagreb (Foto: Hamar media)

Ne, nismo bili na koncertu u četvrtak u Areni, ako se to pitate. Niti se ovaj tekst bavi „spektaklom kakvog mogu napraviti samo najveći“. Ovdje smo da bismo pravim terminom imenovali sve ono što se događa na klapskoj sceni u zadnjih desetak godina, sve ono što je simbolički započelo od trenutka kada je klapa Cambi zapjevala na sprovodu Franje Tuđmana.

Teror klapa. Odnosno „klapa“. Navodnih. S obzirom na to da definicija klape uključuje isključivo 5 do 8 pjevača bez ijednog instrumenta, ovo što nam se „prodaje“ pod klapu, u najbolju je ruku ansambl, ma koliko god muzikolozi izmišljali nazive poput klapski bend, ugođajna klapa, koncertna, moderna, itd. Klape koje to nisu, postale su dio estrade taman u vrijeme kada je trend nepodnošljivih tamburaških hibrida, tipa Baruni i Gazde, polako umirao. No, mandolina se pokazala puno žilavijom od tambure.

Klape su nekad, zaključno s krajem osamdesetih, bile relativno rijetke i cijenjene. Bile su organizirane kao neformalna pjevačka društva, ali s ozbiljnim vodstvom i pomno biranim skladbama. Učestalog štancanja pjesama i albuma nije bilo, nastupi su bili sporadični i prigodni, ponekad bi se ušlo u studio s Mišom ili Oliverom… Radijski eter nije ni izbliza bio prepun klapskih skladbi, razni zabavni festivali također. Scena je, ako se o nekakvoj koherentnoj sceni uopće i moglo govoriti, bila izolirana, dozirana i stručno njegovana. Svaki je grad članove svojih istaknutih klapa znao po imenu, a često bi ih se moglo čuti kako pjevaju po konobama, njihovom logičnom habitatu. Bilo je to vrijeme kada priča o klapama nije bila lažno romantična.

YouTube Preview Image

Višeglasno a capella izvođenje danas ni pod razno ne bi prošlo test radiofoničnosti, stoga se pod izlikom očuvanja i brendiranja naše glazbene tradicije, od kraja devedesetih krenulo s uništavanjem iste. Fuzija klapskog pjevanja i zabavne glazbe, stvaranje radijskih hitova, obrađivanje Gibonnijevih i Oliverovih šlagera, izvođenje rock’n'roll evergreena, s klapskom pjesmom i ovdašnjom glazbenom ostavštinom imaju zajedničko koliko i Bajs s turizmom ili Hebrang sa stvarnošću. Zato kad „klapa“ Intrade (Intrejd, ako se pita Lanu Banely), predvođena samozadovoljnim Tomislavom Bralićem, napuni Arenu nastupajući s Ninom, Tonijem, Oliverom i Kondžom, „podebljani“ bendom koji im drži ritam, tada je bezobrazno govoriti o „trijumfu klapske pisme“. Ne, to je trijumf mainstream pop-benda, sastava koji nije tu zbog svog gušta, već zbog zarade i slave, što samo potpuno neupućenima može predstavljati nastavak slavne tradicije klapa Trogir, Sinj, Lučica…

Nema ništa lošega u tome što nekoliko vrsnih pjevača od svog pjevanja sasvim pristojno zarađuje i toliko su jaki da rasprodaju Arenu Zagreb. No skrivanje iza tradicijskih maski i glumljenje hrvatskog etno-brenda na održavanje razine kvalitete klapskog pjevanja ima razorno djelovanje. Da karikiramo, danas svaka dalmatinska ulica ima barem pet klapa, od kojih svaka ima aspiraciju snimiti CD, nastupiti na nekakvoj grupnoj fešti na Poljudu, a njihovi članovi sanjaju o karijeri solo izvođača. U stvarnosti, stadioni i arene neprirodna su okruženja klapama, snimanje albuma nikad im ne bi trebao biti prioritet, o nacionalnoj  slavi ne bi trebali niti razmišljati. Kad se klapska scena držala tih postulata i kada je klapa predstavljala nekoliko prijatelja koji vrijeme ubijaju pjesmom, tada je bilo i zimzelenih hitova. Na desetke njih. A što nam je donijela popularizacija i hiperprodukcija onoga što se danas predstavlja klapskim pjevanjem? U zadnjih deset godina „primila“ se samo „Da te mogu pismom zvati“, a za onu Bralićevu o stini-kušinu tek ćemo vidjeti. Toliko o kvaliteti i trajnosti. Dalje>>
 



__________________________________________

enlightened Donirajte Ravnododna.com – Hvala na podršci!


Tagovi: , , , , , , ,
FavoriteLoadingAdd to favorites

Komentari