Otišli smo s najperspektivnijim šibenskim rock bendom na avanturu zvanu – festival u Drvaru.
Jutro poslije. Sedam ujutro. Komešanje u vreći za spavanje. Snažna ruka poseže za rubom kamina, traži oslonac za ustajanje. Daska na rubu kamina se ruši, pivo eksplodira i polijeva uspavane ljepotane po podu i krevetima. Ukratko, Roga se probudio. Od Aleksandra Rogulića, čuvenog poznatavelja hrpetine apsolutno nebitnih povijesnih fakata, dežurnog interpretatora živopisnih dijaloga iz videoigrica i basiste L’koka, ništa manje spektakularno buđenje nije se ni očekivalo. Bio je to sasvim logičan nastavak turbulentnog odlaska na spavanje kada je nogom o pod (demonstrirajući kako je Kurt Cobain pritiskao efekt za gitaru), probudio gazdaricu apartmana i primorao je da nam laku noć zaželi riječima: ‘Ne želim više čuti niti riječ!!!’
Desant. Festival podno Titove pećine, nazvan ‘Desant na Drvar’, održao se sedmu godinu za redom, a smješten je na primamljivoj lokaciji između šume i rijeke Unac. Idilično, dobro za pluća i prohladno – tako da je gotovo nevjerojatno da je druge večeri festivala došlo samo tisuću glazbenih sladokusaca. Ulaz je besplatan, a doživljaj vrhunski. No, ako hrvatskim promotorima publiku redovito kradu Rozge, Samardžići i Aleksićke, možemo tek zamisliti koliko muke trebaju proći organizatori malog rock festivala iza Dinare da bi uvjerili ljude da je baš Desant na Drvar idealno mjesto za vikend-izlazak. ‘Dobro je’, reći će Roko, ‘lani je bila kiša i nije došlo niti upola ovoliko ljudi.’ Roko Frleta, vlasnik najoriginalnije frizure u bendu i najvećeg broja tetovaža i piercinga, kojega neuspjeh na igrici na mobitelu iznervira do granice ludila, osebujan je pjevač L’koka, koji je u grupu ušao slučajno se pojavivši na njihovu koncertu u šibenskom Kazalištu prije koju godinu.
Polazak. Vrata suvozača ne mogu se, ako nemate iskustva, otvoriti iznutra. Isti problem imat ćete i ako probate izaći i sa stražnjih sjedala. Vrata su jednostavno bolna točka kombija na kojemu ponosno stoji logo ‘L’kok’ i kojim je ovaj bend, pogotovu nakon objave albume ‘Misli protiv riječi’, obišao dobar komad države, ove i nekoliko susjednih. U nekoliko sati putovanja s L’kokom saznate sljedeće: koja je točno definicija visoravni, zašto je John Ford odbio zaposliti inženjera koji je posolio juhu, kakve je sve Nikola Tesla imao kompulzivno-opsesivne poremećaje, kako je Džingis Kan osvojio Šangaj, kako ATA karnetom ubiti čovjeka i slične tipične glazbene priče. A kako bi roditelji ovih rokera bili ponosni na svoju djecu, naglasit ćemo da je bijelo vino u prijenosnom frižideru ostalo gotovo netaknuto. Stražnji dio kombija teritorij je Viktora Grgasa Granda, ugostitelja i bubnjara, koji se od Roginih povijesnih elaborata i zujanja vjetra (koji u suradnji s kombijem stvara na trenutke jedva podnošljiv i misteriozan zvuk) brani slušalicama u ušima. Viktor je bio isključivi krivac što ovaj novinar nije iz glave do kraja puta mogao izbaciti Abbinu ‘Take Chance On Me’. Za volanom je Ante Prgin, glas razuma u L’koku, šef, gitarist i većinski skladatelj. Dalje>>
__________________________________________
Donirajte Ravnododna.com – Hvala na podršci!













