Baletna skupina Imperijalnog ruskog baleta i njegovi senzacionalni solisti koje umjetnički i koreografski vodi Gediminas Taranda nastupili su u subotu 13. veljače u zagrebačkoj dvorani Vatroslav Lisinski. Okolnosti u kojima se na glazbenu matricu na pozornici izvodi predstava koja u pravilu pripada orkestru zasigurno su osupnuli dio klasične baletne publike pa je unatoč izuzetnoj plesnoj čaroliji u dvorani ostalo pokoje mjesto prazno.
Prednost koncerne dvorane je svakako punina osjećaja glazbe. Kvalitetna snimka Prokofjevog djela zvučala je snažno, iznimno upečatljivo, gotovo nametljivo zbog svoje izmještenosti i vremena i prostora ovog 13. veljače 2016. čime je otela onaj djelić zajedničkog disanja između plesača i publike koji, bez obzira na najnovija otkrića “kvantne fizike”, ipak može proizvesti samo živi dirigent. Bijeli balet jest specifično teatralan i najljepše pristaje u kazališna zdanja, a kada je iz tog klasičnog okuženja premješten u koncertnu dvoranu, na livadu ili kruzer ipak priziva pomalo zloslutni osjećaj globalnog sumraka kulture.
Romeo Montecchi i Julija Capuletti simboli su jedne obiteljski uvjetovano nemoguće ljubavi. Priča koja ne prestaje biti dio skoro svake ljubavne priče je naravno zabranjeni dio ljubavi i stoljećima se od proljeća do proljeća iznova aktualizira skoro svakome, barem jednom u životu. Shakespearove vječne replike pretočene su u pokrete kojima je prije stotinu godina progovorio jezik klasičnog baleta. Plesački, život unutar strogih tradicijskih okvira tog jezika danas se čini kao naročito težak izazov jer graniči s arheologijom. Teatrolozi kroz Globe Theatre pokušavaju forenzičkom preciznošću rekonstruirati Shakespearea, tako i ples ruske baletne tradicije njeguje poveznice s izvornim uzbudljivim vremenima praizvedbi danas klasičnih baletnih predstava.
Baletne škole Boljšoj i Petrogradskog teatra su te koje su kroz cijelo dvadeseto stoljeće trenirale čuvanje tradicije plesa kroz savršeni spoj vještine i osjećaja. Upravo su takav spoj bili mladi solisti Lina Seveliova i Nariman Bekzhanov koji su prelijepo utjelovili nesretne ljubavnike. Grupne scene, od uvoda u priču, preko grandioznog bala Capulletijevih bile su izvrsno uigrane i prekrasno koreogrefirane no ipak, trenuci “Romea i Julije” na pozornici bili su najdragocjeniji.
Užitak je kao i u drami prekratko trajao, već u prvom zajedničkom plesu na kostimiranom balu Prokofjev u sanjivu melodiju sretnog prizora stavlja natruhe drame koja će se uskoro dogoditi. Nakon prizora s balkonom već su pred oltarom.
Na početku drugog čina uprizoreno je stradanje Romeovog prijatelja Mercutia i Julijinog bratića Tibalda. Tim se činom bezbrižno vrijeme karnevala u Veroni pretvara u jako-jako loša vremena. Izvedbu Denysa Simona kao Mercutia zagrebačka je publika pozdravila posebno strastveno. Julija iz bezilaznog rascjepa između svoje obitelji i ljubavi posluša savjet bliskog svećenika i poseže za prevarom. Nažalost svećenika viša sila sprječava u dobrohotnom spašavanju sreće mladog para i smrt Romea i Julije postaje povod da se dvije velike obitelji napokon odreknu rivalstva i polože oružje.
Dramski naboj priče otplesan je duboko doživljeno i savršeno odglumjen i u žaru i u tragediji. Glumački interpretativno, svojom ljepotom i besprijekornošću očarala je Radamaria Dumenica u ulozi Julijine majke. Njena dominantna snaga koja propagira patrijahalnu poslušnost i koja će joj ubiti kćer tako je živopisno otplesana da Julijina odluka o odlasku u smrt za svojim voljenim postaje lakša i razumljivija. Nastavši u vrijeme nakon propasti ruskog carstva balet “Romeo i Julija” u ultimativnim gubitnicima, mladima, nemoćnima suočiti se sa životom kakav jest, grešnicima koji činom samoubojstva ubijaju i svoju vjeru u sve osim u svoju ljubav, nalazi prave junake nove slobode u novom društvu, nalazi zamjenu za stari religijski sistem i otvara se vjeri u pravu ljubav.
Iz svakog pokreta plesača koji su nastupili u sinoćnjem uprizorenju “Romea i Julije” izvirala je savršena uigranost i švicarska točnost i preciznost, a kod solista i duboka povezanost s dramskom kompleksnoću likova. Senzacionalizam i napadne reklame nikoga ne mogu natjerati da zavoli klasični balet, osnovu svakog profesionalnog plesa. Čarolija je nešto što svatko mora pronaći u sebi, a u suprotnom s poštovanjem prema velikom trudu plesača da pokretom prenesu tisuće riječi i osjećaja, pogledaju predstavu – nekome za ljubav.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
