Recenzija Subscribe to Recenzija
Bastille ‘Bad Blood’ – pop stremljenja za nova pokoljenja
Kad Englez nazove bend Bastille, stvari baš ne klapaju kako bi trebale…
Jake Bugg – kao da je stvoren od Dylanog rebra
Buggov debi nam se našao na listi najboljih prošlogodišnjih albuma, ali o njemu nismo konkretno ništa pretjerano puno toga napisali. Ok, intervju je bio sretna okolnost, li obzirom kako je prvijenac ovog iznimno talentiranom mladog autora proteklog mjeseca službeno došao na hrvatsko tržište u fizičkom obliku, svakako treba potrošiti i više od par redaka na Jakea, jer strana debi ostvarenje općenito kasne u naše krajeve, a i kad dođu, nedostatak informacije je obično ono što ih prati.
Angles ‘By Way of Deception’ – Sinergije 2. dio: free jazzom do svakog čovjeka
Predstavljanje posebne edicije koje bilježi žive festivalske snimke s (drugog!) najstarijeg jazz festivala na svijetu, nastavljamo diskom okteta Angles, ‘By Way of Deception: Live in Ljubljana’.
Cyphre Louis ‘Confessions of a Miserable Bastard’ – upravo to…
Ljuti četverac iz Ljutomera pomaknuo je neke ustaljene granice rockabillyja. Koliko? Dvije pive sigurno nisu dovoljne za točnu procjenu…
Eric Revis Quartet ‘Parallax’ – Sinergije 1. dio: apstraktna istina
Predstavljanje posebne edicije koje bilježi žive festivalske snimke s (drugog!) najstarijeg jazz festivala na svijetu, započinjemo diskom Eric Revis Quarteta, ‘Parallax’. Drugi najstariji je nijedan drugi do li Ljubljanskog džez festivala, a zajednički prijegor producentske sinergije u ovaj projekt ulaže izdavačka kuća Clean Feed iz Lisabona. Bendlider ne bi trebao biti nepoznat, riječ je o čuvaru donjeg registra Branford Marsallis Quarteta koji svira i na čuvenom DVD-u ‘Coltrane’s A Love Supreme Live in Amsterdam’ iz 2004. godine.
Joss Stone ‘The Soul Sessions Vol. 2′ – opet u potrazi za korijenima
Deset godina je prošlo od albuma „The Soul Session“, debija tada šesnaestogodišnje Joss Stone. Iako je bila riječ o albumu soul obrada, bio je to uradak za pasti na guzicu – od izbora pjesama i nevjerojatne istovremeno zrele i emotivne izvedbe od djevojke za koju je odmah bilo jasno da je rođena pjevačica.
Jurij Hudolin ‘Pastorak’ – nasilje kao označitelj
Hudolin je radikalno iskoristio sve dimenzije koje papir može podnijeti, a izostanak estetike u pismu takav je zbog označitelja opisana kroz naličje estetskog, u vidu nasilja. Malih je poduzetnika i vlasnika koji svoj interes stavljaju ispred svih drugih, a prvenstveno radne snage, portretirao kao univerzalni arhetip, iako ne zaboravimo da je rad bez isplate plaće strogo lokalni princip i to u svjetskim okvirima.
‘Smrt čoveka na Balkanu’ – svima nama poznati teatar apsurda
I dok hrvatski filmaši i dalje uporno baziraju humor na stereotipnom i prvoloptaškom ismijavanju ruralnih krajeva i njihovih običaja, kulture i jezika, naši istočni i jugoistočni susjedi svakim novim filmom prave jedan korak naprijed, i dokazuju da su u samom vrhu europske kinematografije, uz bok bogatim Englezima i Francuzima.
David Bowie ‘The Next Day’ – inventivan povratak u budućnost
Iznenađenje. Iznenađenje je vječno oružje Davida Bowieja, najvećeg kameleona u povijesti glazbe, dovoljno snažnog za monopolizaciju pažnje i produktivno poigravanje konvencijama medija koji nisu postojali prije deset godina kada je objavio svoj album „Reality“ –djelo za koje se sumnjalo da neće dobiti nasljednika. No mesijanski nasljednik je došao i prenerazio nas.
‘Django Unchained’ Soundtrack – spaghetti ćušpajz
Nema niti jednog modernog redatelja koji se poput Quentina Tarantina smatra i glazbenim guruom kad je u pitanju soundtrack. Tako je još od „Reservoir Dogsa“, da se ne govori o „Pulp Fictionu“ s kojeg je evergrin svaka snimljena sekunda… „Jackie Brown“, „Kill Bill“ – uvijek novo poglavlje coola, čak i kad se filmoljupci ne mogu složiti oko filmova, po pitanju soundtracka situacija je uvijek više-manje bila jednoglasno jasna. A kako je s „Django Unchained“?
