Randy Newman ‘Dark Matter’ – celebralna avantura

Novo poglavlje opusa Randyja Newmana donosi pregled izričaja u kojem nitko ne vlada materijalom poput ovog 73-godišnjeg skladatelja iz Los Angelesa.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Randy Newman "Dark Matter"

Randy Newman “Dark Matter”

Devet godina trebalo je proći da nas Randy Newman počasti s nasljednikom svog posljednjeg studijskog albuma “Harps and Angels”. Izlazila su u međuvremenu njegova sabrana djela u nastavcima pod nazivom “The Randy Newman Songbook”, a prije mjeseci i pol dana i soundtrack iz crtića “Cars 3″ za koji je Newman skladao glazbu, ali pravi, punokrvni album novog materijala došao je u obliku četrdeset minuta i devet pjesama s “Dark Matter” i sada svakako možemo utvrditi da ga se isplatilo čekati, budući da je riječ o jednom od vrhunaca Randyjeve karijere.

Njegove bi se pjesme neupućenima moglo opisati kao glazbu za intelektualce. Njihove su teme celebralne, često povijesne, dnevnopolitičke, teološke, kulturološke, crnohumorne i filozofijske. Njegov smisao za humor reže britko i duboko, a glazba temeljena na jazzu, mjuziklima i cabaretu temeljena na klaviru i razgovornom stilu pjevanja dopire iz prošlih i zaboravljenih vremena. Sve te elemente nalazimo na “Dark Matter” prezentirane elokventno i razgovjetno kao melem u jednoj novoj eri u kojoj više ništa nikome nije jasno, gdje istina i ukus više ništa ne znače i sve se spušta niz spiralu neke bušilice koja svakim danom buši do nekog sve dubljeg i nezamislivog dna prema kojem tonemo.

Album otvara osam minuta duga “The Great Debate” u kojoj se rasprava iz naslova kao na kazališnoj pozornici odvija pred našim očima, a u njoj su se našli znanstvenici svih vrsta s jedne, te vjerski fanatici s druge strane. Dok se jedni trude razjasniti kompleksne činjenice poput tamne tvari po kojoj je album nazvan i evolucije, drugi papagajski odgovaraju glasom gosplel zbora: “I’ll take Jesus anytime!”. I jasno je da tu debate zapravo nema, jer pobjeđuju oni koji slijepo vjeruju, budući da je za argumente onih drugih potrebno previše angažmana i koncentracije za koje ljudi današnjice nisu krojeni.

Nakon toga, u “Brothers”, susrećemo braću Johna i Bobbyja Kennedyja u Bijeloj kući kako razgovaraju o planovima za invaziju na Kubu, pa sve završava u raskošnoj rumbi o pjevačici Celiji Cruz koju predsjednik želi spasiti s otoka. S Kube selimo u Rusiju, a pjesma o Putinu odzvanja posebno zlokobno u vrijeme kada politička budućnost američkog predsjednika visi o koncu zbog uplitanja supernegativca iz pjesme u izbore. Možda se čini neobično da se Newman nigdje izravno ne razračunava s Trumpom, ali to bi bilo suvišno i preočito. Navodno je napisao i pjesmu u kojoj uspoređuje veličinu pimpeka s predsjednikom, ali ju je odlučio izostaviti s albuma, budući da smatra da mu je razina Trumpove komunikacije ispod časti.

“Lost Without You” je bolna pjesma o ocu obitelji kojemu se život približava kraju. “Sonny Boy” je pak fantazija temeljena na istinitoj priči u kojoj blues harmonikaš Sonny Boy Williamson otkriva drugog izvođača koji mu je ukrao identitet, a postat će slavniji od izvornika. Dašak poznatoga donosi nova verzija pjesme “It’s A Jungle Out There” koja je poslužila kao naslovna tema televizijske kriminalističke serije “Monk”, a ljubavna balada “She Chose Me” da je otpjevana jednim dubljim i hrapavijim glasom mogla bi zvučati kao nešto što je snimio Tom Waits sedamdesetih godina. Za kraj ploče ostavljena je priča o ostarjelom surferu “On the Beach” i, za rastanak, dirljiva “Wandering Boy”.

Kad se podvuče crta, može se ustvrditi da je Randy Newman na “Dark Matter” prikazao cijelu paletu svog razgranatog talenta, iako će mnogima vjerojatno u brišućem letu preletjeti preko glava, kao i mnogo puta do sada.

Ocjena: 8/10

(Nonesuch, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate