Punk Rock Holiday, ili najbolji mali festival na svijetu

Sedmo izdanje tolminskog Punk Rock Holidaya potvrdilo je iznimnu kvalitetu festivala, ali sada par tjedana nakon njega, kad se sve zbroji i oduzme, hrabro bi izjavio da je to najbolji festival na kojem sam ikada bio. A zbilja ih ima veliki broj…

Anti-Flag na Punk Rock Holidayu 2017 u Tolminu (Foto: Roberto Pavić)

Nabrijana atmosfera, festival bez ograda (i s jako malim, ali dovoljnim brojem redara), skakanje u publiku, penjanje na pozornicu, paljenje baklji, konfeti i slična pomagala, tolerancija i zajedništvo u publici, konstantan program preko dana i do dugo u noć čine ovaj festival jednako zanimljivim i bandovima i publici. Neovisno o tome što ga posjećuje sve veći broj stranaca iz doslovno cijelog svijeta, pa su ga neki čak proglasili hipsterskim (?!), sve je nekako došlo na svoje i sjelo na pravo mjesto. Isto tako festival svake godine posjećuje sve više roditelja s djecom bez imalo straha da im se išta desi u tom cijelom prividnom kaosu. Ok, i ove godine je bilo nekoliko razbijenih glava, ali jednostavno u takvoj atmosferi i na par tisuća ljudi to je neizbježno. Osim toga i lokacija festivala pridonosi popularnosti istoga. Pa krenimo redom…

Prvi dan – Pretty fly for Offspring

Warm up day, na Punk Rock Holidayu počeo je sa Trash Boatom, The Kennethsima, australskim hard core bandom Clowns, koji smo nedavno imali prilike vidjeti u Vintageu, kada su nastupili kao predgrupa H2O, te nizozemskim reggee ska punk bandom Jaya The Cat. Jedno od većih iznenađenja u svim pogledima definitivno su bili Pigs Parlament. Iako sam bio dosta skeptičan da bi baš oni trebali biti band koji nastupa prije Offspringa, brzo su me razuvjerili. Domaći band napravio je popriličnu feštu i nered svojim žestokim nastupom, pogotovo kad su svirali himnu PRH-a – “Welcome to Punk Rock Holiday!” Kao što je band i sam priznao, to je bio njihov nastup pred najvećim brojem ljudi ikad.

The Offspring na Punk Rock Holidayu 2017 u Tolminu (Foto: Roberto Pavić)

I onda The Offspring, band koji sam gledao nekoliko puta prijašnjih godina i niti jednom me nisu nešto posebno oduševili. Osim tih njihovih nastupa i cijela atmosfera koja okružuje band i priče koje ih prate učinili su mi ih još manje privlačnima. PRH je festival na kojem do sada u ovih šest godina nije bilo ograde između publike i bandova, stage diving je uvijek bio dozvoljen, svatko se može na par trenutaka popeti se na stage i otpjevati nešto sa bandom, međutim to je sve palo u vodu kad je u pitanju Offspring. Ogroman “photo” pit razdvajao je band od publike i sve je slutilo da će to biti još jedno “odrađivanje” koncerta od strane Dextera Hollanda i ekipe. Medutim band je u potpunosti iznenadio. Vrhunski su odsvirali svoju set-listu na kojoj su bili svi njihovi najveći hitovi – “Why Don’t You Get a Job?”, “Pretty Fly”, “The Kids Aren’t Alright”, “Americana”, “Self Esteem”, itd. Ali, osim banda, isto tako je i publika iznenadila – neovisno o osiguranju jedna osoba se ipak uspjela popeti na binu. Vjerujem da je za pjevača banda Dextera Hollanda to bio pravi šok – u čudu je gledao kako taj posjetitelj želi s njim otpjevati par riječi pjesme, prije nego li su ga ispratili redari. U cijelosti ispunjen prostor ispred stagea, vjerujem gotovo pet tisuća ljudi pjevalo je apsolutno svaku riječ s bandom. Zagrijavanje za festival bilo je uspješno odrađeno.

Drugi dan – veslanje na The Real McKenzies

Drugi dan započeo je u podne nastupima na Beach stageu. Drugi po redu nastupili su naši Fast Response. Odlična svirka pred hrpom ljudi, koji su se neovisno o tome koliko su se ‘uneredili’ dan ranije, pojavili relativno rano, malo iza podne, na plaži. Beach stage bio je cijeli dan ispunjen, svi su se znojili ispred njega, a oni najhrabriji su osvježenje potražili u hladnoj rijeci Soči. Gomila ljudi na obalama Soče te hrpe luftića, flamingosa i jednoroga je plutala na vodi – redovan festivalski prizor na Punk Rock Holidayu. Nastupi na glavnom stageu započeli su sa Jesus Piece i The Generators koji su to solidno odradili. Međutim slijedeća tri benda napravili su nered koji se rijetko viđa na koncertima. The Real McKenzies svojim nastupom su natjerali publiku na stage divanje i na plesanje, ali najimpresivnije je bilo kad se prvih desetak redova sjelo na pod i potom počeli veslati.

Atmosfera na The Real McKenzies (Foto: Roberto Pavić)

Za vrijeme njihovog nastupa u publiku su skakali i oni najmanji, od svega 4-5 godina (kao što sam rekao, ove godine je zaista bila hrpa klinaca koji su samo čekali svoj trenutak da i oni okuse atmosferu PRH-a), ali i oni malo “stariji” od 50-60 godina, da dokažu da još uvijek ‘nisu za bacanje’. Taman kad pomisliš da će Real Mckenzies takvim koncertom i atmosferom odnijeti (bez konkurencije) titulu najboljeg nastupa za taj dan, Ignite su nastavili sa istom žestinom. Vrhunska atmosfera natjerala je i članove banda na stage diving. Prvo je basista Brett Rasmussen, čak dvaput skočio, a na zadnjoj pjesmi se i pjevač Zoli bacio u publiku. Mislim da je to najbolje pokazalo koliko je osim publike i band uživao u nastupu.

Pennywise na Punk Rock Holidayu 2017 u Tolminu (Foto: Roberto Pavić)

I onda za kraj Pennywise – od prvog trenutka kad su izašli na stage pokazali su da će glumiti “barabe”. Pjevač je izašao sa mobitelom u ruci, snimao je malo sebe, malo publiku, odmah je uzeo fotoaparat jednom od fotografa, pa se igrao s njim, gitarista je imao pik na zaštitare koji su sjedili na stageu, te ih je natjerao da se što više spuste i da budu što neprimjetniji, jer ovo nije koncert za njih, nego za publiku. Stalno ih je davio – s gitarom ih je lupkao po glavi, a jedan ćelavi redar je dobio posebnu masažu tjemena. Naravno publika je to sve odobravala, jer bi oni najradije svi provalili na stage i otpjevali koju pjesmu, bacili selfie ili snimili neki video s bandom. Iako gotovo nikad nisam na strani zaštitara, jer oni često pretjeraju sa svojim “držanjem reda”, ovaj put oni su zaista bili potrebni radi kaosa koji je vladao za vrijeme njihovog nastupa. Nevjerojatan koncert završio je sa pjesmama “Fuck Authority” i naravno “Bro Hymn”.

Kad je “Bro Hymn” krenula nitko više nije mogao zaustaviti penjanje na stage i to je bila najveća invazija publike na festivalu ikada. Vjerujem da je jedno 200-300 ljudi bilo na stageu i pjevalo s bandom, a nakon što je band pobjegao u backstage, još jedno desetak minuta se orio poznati singalog – “O-ooo-o-oooo!!!!!”

Anti-Flag na Punk Rock Holidayu 2017 u Tolminu (Foto: Roberto Pavić)

Treći dan – Anti-Flag u publici

Srijeda je bila najsunčaniji dan od svih pa je Beach stage i prostor oko njega bio maksimalno popunjen tako da su bandovi na njemu imali punu podršku. Vjerujem da je solidan broj njih je po prvi put sviralo pred par stotina ljudi, ali to nije ništa umanjivalo njihove nastupe ili podršku koju su imali od posjetitelja. Selidba na veliki stage krenula je nastupom bostonskog hardcore banda Slapshot. Odličan žestoki nastup bio je samo zagrijavanje za ostatak večeri. Nakon njih su nastupili Face To Face. Tipičan kalifornijski punk rock uz kojeg je publika pjevala svaku njihovu pjesmu.

I onda najbolji nastup treće večeri, pankeri iz Pittsburga – Anti-Flag. Band poznat po svojim antiratnim stavovima, borbi za ljudska prava, borbi protiv imperijalizma i kapitalizma, pa je normalno da su oni miljenici punk publike. Isto tako oni od početka festivala nisu nastupili samo dva puta, pa to govori i koliko bend cijeni festival. Osim crowd surfanja i standardnog nereda u redovima publike na njihovom koncertu planula je i jedna baklja, što je još više doprinjelo ionako već užarenoj atmosferi. Žestok nastup banda tijekom kojeg su otpjevali sve svoje najveće hitove – pojačali su time da su zadnje tri pjesme basist Chris i bubnjar Pat otpjevali u publici. Na taj način su oni došli u publiku, a ne publika njima na stage, kako je to već postalo uobičajeno. Definitivno band koji publika voli i koji može napraviti vrhunsku zabavu. Tako da je sljedeći sastav Good Charlotte imao težak zadatak nastavi tu atmosferu. Međutim, očito se i publika ispraznila, pa to ipak nije bilo na toj razini. Solidan nastup Good Charlotte označio je kraj trećeg dana festivala.

Četvrti dan – što je obiteljski festival bez Toy Dollsa?

Četvrtak je, na žalost, donio veliko pogoršanje vremena, rekao bih čak i standardno za Tolmin, tako da se dosta posjetitelja odlučilo umjesto odlaska na Beach stage posjetiti neke od prirodnih ljepota u blizini. To je još jedna od prednosti ovog festivala, ukoliko se želite opustiti od cjelodnevne muzike i koncerata možete otići na rafting, kayaking, voziti se brodom na Soči, posjetiti neki adrenalinski park, planinariti na Triglav, izvor Soče ili Mangart, posjetiti Postojnsku jamu ili nešto slično. Uglavnom sve je jako blizu, na sat vremena vožnje tako da se vrijeme može kratiti i na drugi način.

Atmosfera na Punk Rock Holidayu (Foto: Roberto Pavić)

Nakon cjelodnevne kiše navečer su svirali Pears i Teenage Bottlerocket, a žestoko je krenulo sa veteranima New York hardcore scene – Madball. Nakon gotovo 30 godina na sceni band ne gubi na svojoj energičnosti i agresivnosti, ponajprije zahvaljujući pjevaču Freddy Cricienu. Čovjek jednostavno daje maksimum od sebe, na svakom koncertu, a publika mu to vraća nazad. Bila je to idealna prilika da se u publiku bacim sa stagea, ruku pod ruku sa svojim sinom, jer kako band kaže – “Hadcore Still Lives!!!” Nakon njih svoj nastup započeli su ska punkeri Less Than Jake, prigodno uz konfete. Fantastična atmosfera, hrpa balona u zraku, ljudi u zraku, plesnjak od prvog do zadnjeg reda. Kako i sami kažu bili su u Sloveniji već jedno 6-7 puta, prvi puta još 1999. godine, i svaki put im je bilo sve bolje. Ovo im je bio prvi nastup u sklopu europske turneje, pa su zahvalili publici što je bila toliko dobra, da su im pokvarili ostatak nje.

The Toy Dolls na Punk Rock Holidayu 2017 u Tolminu (Foto: Roberto Pavić)

I onda točno u ponoć legendarni Toy Dolls. Veseli trojac svojim je nastupom, koji na trenutke sliči na neku točku u cirkusu, uveseljavao publiku dobrih sat i pol. Njihov najveći hit “Nellie the Ellephant” oko jedan u noći digao je sve klince (u rasponu od 5 do 10 godina) na stageu na noge. Pljeskali su i pjevali, skakali sa stagea, zajedno sa ostatkom publike. Još jedna potvrda da je PRH pravi obiteljski festival.

Peti dan – posljednji atomi za Propaghandija

I onda kako to obično bude na svakom festivalu, pogotovo na onima koji traju više od tri dana, zadnji dan donio je umor, manji broj ljudi na koncertima i malo slabiju atmosferu. Prvi su na velikom stageu nastupali su Undeclinable Ambuscade i Chixdiggit, a nakon njih američki 88 Fingers Louie. Trudili su se svim snagama malo animirati publiku, pjevač je bacao neke fore, ali jednostavno im baš nije išlo. Očito pet dana festivala, nastupi od podneva do ponoći, su ipak malo previše. Tako da su se organizatori za slijedeću godinu (za sada) ipak odlučili za četiri dana – termin je od 07.-10.08.2018. godine.

Plaža Punk Rock Holidaya (Foto: Roberto Pavić)

Slijedeći su bili britanski punk rockeri Snuff koji su privukli malo više ljudi, međutim tek nastup zadnjeg banda, Prophagandija, je pokazao istu sliku Punk Rock Holidaya kao i prethodnih dana. Basista Tod Kowalski svojim je divljim performansom natjerao publiku da potroše zadnje atome snage iz sebe i da PRH ipak završi divlje, kako je bilo do tada. Nakon njihovog nastupa zabava se preselila nazad na Beach stage uz karaoke party, a veliki broj posjetitelja dočekao je jutro na obali Soče…

Zadnje od Reportaža

Idi na Vrh