Punk Rock Holiday 1.6. ili: Tata, tu nitko nema mobitel u ruci!

Tri godine nakon prvog Punk Rock Holidaya napokon se sve poklopilo i imao sam prilike svjedočiti šestom po redu, održanom od 8. do 12. kolovoza u Tolminu u Sloveniji. Umjesto standardnog izvješća kako je tko svirao i tko je što radio ovaj puta ću početi s malo informacija o PRH-u koje će posvjedočiti u kakav vrhunski festival je ovaj događaj izrastao.

Sick Of It All na Punk Rock Holidayju u Tolminu (Foto: Roberto Pavić)

U tih prethodnih šest godina festival je uspio biti stalno rasprodan – prvih 500 (earliest bird) ulaznica prošle godine planulo je u nekoliko minuta, drugih 500 (early bird) rasprodano je u manje od 12 sati. Možda to i ne zvuči tako bitno, ali sve te ulaznice su prodane dok nije bio objavljen niti jedan izvođač. Znači ljudi vjeruju organizatoru festivala i festival je već sam po sebi garancija za odličnu punk i hardcore muziku. Sve ostale ulaznice rasprodane su u kratkom periodu nakon što su objavljeni izvođači.

Osim bandova stvari koje privlače ljude na festival su slijedeće:

Atmosfera – stage diving je na vlastitu odgovornost, ali posjetitelji ga prakticiraju u svim oblicima. Na rijetko kojem festivalu je tolika sloboda kretanja u prostoru ispred stagea (onaj dio s kojeg se skače) i na stageu, pa to svi iskorištavaju maksimalno, pa koliko ide. Osim toga, lako je zapjevati i dati peticu nekom od svojih idola i bendova koji volite.

Atmosfera na ovogodišnjem Punk Rock Holidayu (Foto: Roberto Pavić)

Čarobna rijeka Soča – za lijepog i sunčanog vremena rijeka je pravo osvježenje, te idealno mjesto za provesti dan ispijajući pive, izležavati se na suncu, ili zaplivati na 5 stupnjeva (razbistriti malo glavu od svega). Ljudi se na plaži dodaju loptama, plivaju na luftiću, skaču u vodu, špricaju jedni druge… Toliko pozitivne energije se rijetko viđa i sve to se pretvara u jedan veliki party. Situaciju na plaži najbolje je opisao jedan od mojih klinaca koji je (moderno) zaključio: „Tata, tu nitko nema mobitel u ruci!“ Naravno pored svega toga na rijeci je i beach stage na kojem “mlađi” bandovi, koji se probijaju, traže svoj trenutak slave.

Priroda – osim rijeke Soče gdje se možete voziti brodom i kanuima, te razgledati Tolminska korita u blizini je i ulaz u NP Triglav, tako da ukoliko imate snage i volje zbilja se ima svašta za posjetiti i vidjeti.

Plaža na Soči (Foto: Roberto Pavić)

Kamp – gomila ljudi koja dolazi iz svih krajeva svijeta i živi tamo po tjedan dana u šatorima.

Djeca – iako organizator tvrdi da ih puno više ima na Metal Daysima, svaki dan ih je bilo dovoljno da uživaju u muzici i zezanciji, a naravno svi su jedva čekali trenutak kad će odraditi svoj (prvi) stage diving.

Danas cijeli svijet dolazi na Punk Rock Holiday, “naš” jezik se gotovo više uopće ne čuje. To je i vrlo shvatljivo, stranci si mogu priuštiti odlazak na festival jer su cijene ulaznica izuzetno privlačne (od 60 eura pa nadalje), dok mi u Hrvatskoj gledamo do zadnjeg trenutka hoćemo imati lovu za skrpati nekako tih par dana i dok si mi skemijamo situaciju festival je sold out. Od jezika najviše se govori njemački, ali pod redovno (osim engleskog) se govori francuski i španjolski. Busevi već par godina voze direktno na festival iz Nizozemske, Belgije, Njemačke i Austrije, a svake godine ima po nekoliko posjetitelja i Australije, Kanade, Južnoafričke republike i drugih udaljenih krajeva svijeta.

Punk Rock Holiday – Beach stage (Foto: Roberto Pavić)

Znači navala je velika, svatko želi biti dio toga – čak i prema riječima bandova koji nastupaju – najboljeg festivala i najboljeg punk rock mjesta u Europi. Zato ljubitelji punka i hardcorea, već sada počnite skupljati lovu, rezervirajte si datum u kalendaru, novi datum je već poznat – 8.-11. kolovoza 2017. Ulaznice kreću danas 1. rujna u prodaju. Dosadašnja iskustva govore da će biti hrpa dobrih bandova i zato tko želi nešto posebno – pravac Tolmin!

Oni koji ipak ne uspiju stići tamo, festival će moći pratiti preko streama na http://birdattackradio.com/

‘Wall of death’ na nastupu Sick Of It All (Foto: Roberto Pavić)

A kako je to sve izgledalo na pozornicama? Nulti dan smo prvo gledali Useless ID koji su poslužili kao zagrijavanje za Lagwagoon koji su svojim nastupom najavili kaos koji će vladati tijekom cijelog festivala; prvo ozbiljno penjanje na stage, stage diving velikog broja posjetitelja i “anarhija” na najbolji mogući način. A za kraj dana – Sick Of It All.

Energija kojom ovaj band zrači je nešto uistinu nevjerojatno, posebno na recentnoj turneji kad slave tridesetu godišnjicu postojanja. Dokazuju da su jedni od najboljih, ako ne i najbolji u svom poslu. Sat i 20 minuta znojenja na stageu i ispred njega, a publika je uživala u svakoj minuti njihovog nastupa.

‘Wall of death’ na nastupu Sick Of It All (Foto: Roberto Pavić)

Drugi dan – definitivno nije vrijedila ona stara izreka: po jutru se dan poznaje. Cijelo prijepodne i popodne proveli smo na beach stageu podržavajući mlade, vrlo kvalitetne bandove koji traže svoje mjesto na svjetskoj punk sceni. Vrijeme je bilo idealno za izgoriti. Temperatura preko 30 stupnjeva, a mjesta u hladu na prepunoj plaži nije bilo. Najhrabriji su se kupali i šokirali svoje tijelo u Soči. Međutim večer je krenula u skroz drugačijem smjeru. Vjetar je sve jače puhao, a oblaci su se nadvili na Tolminom. Iron Reagan su svojom psihodeličnom muzikom pripremili publiku za bandove koji su slijedili.  The Toasters su zbog velikog broja crowd surfera pružili impresivnu sliku, old school punkeri Bouncing Souls odradili vrhunski koncert, ali to su kvarile prve kapi kiše.

Descendents na Punk Rock Holidayju (Foto: Roberto Pavić)

Iako je glavna pozornica bila smještena između drveća, ono na žalost nije moglo spriječiti ono što je uslijedilo. Kad su na pozirnicu došli veterani Descedents, koji postoje još od daleke 1977., nebo se otvorilo. Međutim niti taj prolom oblaka nije mogao spriječiti neki veći odljev publike. Kiša koja je padala bez prestanka samo još više pojačavala ionako nabrijanu atmosferu. No taj nevjerojatan pljusak je uz manje prekide trajao sve do popodnevnih sati trećeg dana festivala.

U toku jutra organizator je objavljivao obavjesti o pomicanju satnice na beach stageu, kako bi kod smirivanja vremena oni koji su tamo nastupali ipak imali bar nekolicinu promrzle publike. Velika većina posjetitelja ipak je izabrala tolminske kafiće i restorane kao mjesto za kraćenje vremena. Oni su bili dupkom puni te je iz njih odzvanjala glasna muzika i pjesma, isto tako su dućani s odjećom zabilježili rekordne posjete. Tražio se komad odjeće dugih rukava, a redovi ispred bili su dugački po dvadesetak metara.

A Wilhelm Scream na Punk Rock Holidayju (Foto: Roberto Pavić)

Večer su otvorili A Wilhelm Scream. Osim svojom energijom za vrijeme nastupa, obradovali su i one najmlađe na festivalu jer su ih sve pozvali na stage kako bi i oni napravili svoj (prvi) stage diving. Desetak klinaca se bacalo i surfalo u publici. Oni roditelji koji su gore poslali više djece ubrzo su uvidjeli da ih je teško sve uloviti po cijelom festivalu.

NOFX je napravio najveću gužva na festivalu. Malo pjesme, malo šale – na svoj račun i račun publike – i nastup je proletio u trenu. Kad je pjevač Fat Mike ugledao jedan par na drvetu krenula je šala u smjeru: Što su oni i kome morali napraviti za ta mjesta i slične fore. S obzirom da su NOFX morali pomaknuti unaprijed svoj nastup jer im je slijedeći bio u Rusiji i to su iskoristili za sprdanje, iako ne znaju previše ovdašnju povijest, u smislu: „Sjećate se kako je vama prije bilo dok ste bili u Rusiji?“ Tražili su od muškog djela publike da kad skaču sa stagea ne pokazuju svoje guzice. Naravno, to je samo izazvalo upravo tu reakciju. Uglavnom zabava na poznati NOFX način.

Punk Rock Holiday: ‘Svi su gore’ (Foto: Roberto Pavić)

I onda kada se prostor ispred stagea “pomalo” ispraznio, ali samo toliko da bi se moglo agresivnije skakati s njega, nastupili su Agnostic Front. Žestina muzike i odgovor publike bili su podjednaki. Hardcore legende natjerale su prisutne na stage diving, te na masovno penjanje velike većine na binu kako bi zapjevali sa svojim idolima. U jednom trenutku je prostor ispred stagea bio poluprazan jer su svi bili na njemu. Po mojem osobnom mišljenju Agnostic Front su izborili titulu za najbolji nastup na Punk Rock Holidayu. S obzirom da sam na Festivalu bio svega tri dana, te da su oni na kraju razvalili, bio je to najbolji način za oprostiti se ove godine od Punk Rock Holidaya, a isto tako i najbolji način za “natjerati” se ponovo na festival i slijedeće godine.

Za kraj sam jedino ostao dužan odgovor svom klincu na pitanje: „Zašto takvog festivala nemamo mi u Hrvatskoj?“

Iskreno, ne znam šta bih mu na to odgovorio, a da me on razumije.

Zadnje od Reportaža

Idi na Vrh