Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

Public Image Ltd ‘Album': Trideset godina od bizarne post-punk ideje

Podsjećanje na album ‘Album’, proizvod sulude vizije legendarnog Johna Lydona.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
PiL - Album

PiL – Album

Nije to album koji ulazi u klasične „Top 100“ izbore „svih vremena“, niti je to album koji je mijenjao povijest rock glazbe. Nije ni kultan, još manje utjecajan, a nije niti na glasu kao najbolji album Public Image Ltd-a. On je „samo“ odličan, na trenutke i genijalan. I ne zove se isključivo „Album“. Zove se i „Compact Disc“ ili „Cassette“, ovisno o formatu kupljenog medija. Generički naziv, generički omot i nimalo generička muzika. Album „Album“ je peti studijski uradak Public Image Ltd-a, iliti PiL-a, grupe Johna Lydona, koji je drugu polovicu sedamdesetih proživio kao Johnny Rotten, frontmen Sex Pistolsa.

Nije danas baš točno trideset godina od objavljivanja „Albuma“, to je bilo početkom veljače. Danas smo ga se samo sjetili. Bizarni dio priče oko ove ploče (sedam pjesama u trajanju od pet do osam minuta) odnosi se na prateći Lydonov bend, nespojivu kombinaciju glazbenika koju je u njujorški studio doveo producent albuma i glavni operativac Bill Laswell, nekad i danas cijenjeni jazz/rock basist.

Kronološki nabrzinu: John Lydon osnovao je PiL 1978. godine, nakon što je propao pokušaj Richarda Bransona, vlasnika Virgin Recordsa, da ga instalira kao pjevača američke skupine Devo. Prvi album „First Issue“ predstavio ih je kao grupu duboko uronjenu u dub reggae, s reskim zvukom gitare (kojeg je kasnije bez imalo kamufliranja „maznuo“ The Edge i tako stvorio U2 zvuk) te s prepoznatljivim nervozno-paranoidnim Lydonovim vokalom. Nakon drugog albuma „Metal Box“ Lydon se medijski uspješno odmaknuo od tereta prošlosti zvanog Sex Pistols, dobio je novu publiku, prihvatio post-punk kritičarsku ladicu i na prvoj američkoj turneji izazivao verbalne i fizičke sukobe s fanovima, glazbenicima, novinarima i promotorima. Nova karijera je službeno otpočela, a kulminirala je 1984. hitom „This is Not a Love Song“.

„Album“ je objavljen 1986., a sniman je u mitskom studiju „The Power Station“ u New Yorku. Dotadašnji članovi PiL-a poslani su kućama, a Lydon je poželio i dobio ove glazbenike: Steve Vai, po mnogima najbolji živući gitarist, dobitnik tri Grammyja, a osim impozantne solo karijere surađivao i s Whitesnakeom, Frankom Zappom, Ozzyjem Osbourneom i Davidom Lee Rothom; Ginger Baker, jedan od najutjecajnijih bubnjara modernog doba, stanar RNR Kuće slavnih i član slavne grupe Cream; Tony Williams legendarni jazz/fusion bubnjar, primljen u Modern Drummer Hall of Fame, slavu stekao kao bubnjar u sastavu Milesa Davisa; Ryuichi Sakamoto, Oscarom nagrađeni kompozitor („Posljednji kineski car“), dobitnik BAFTA-e, Grammyja i dva Zlatna globusa, njegov aktualni soundtrack čuje se u „Povratniku“, a na „Albumu“ se bavio digitalnim samplovima; Jonas Hellborg, basist čuvenog Mahavishnu Orchestra, progresivne jazz/rock grupe Johna McLaughlina; Bernie Worrell, originalni klavijaturist psihodelične funk/soul institucije Parliament-Funcadelic te član Talking Headsa. Na snimanju „Albuma“ trubačku je dionicu odradio i sam Miles Davis, no njegov je doprinos izbačen u finalnom miksu.

Ovaj je sukob glazbenih titana mogao rezultirati jedino remek-djelom ili totalnim debaklom. Srećom, a to zorno dokazuju „Rise“, „Home“ i „F.F.F.“, radi se o briljantnih 40 minuta, u kojima se PiL oprostio od dotadašnjeg zvuka. Bilo je manje avangarde, a više teških riffova; manje dub bas linija, a više čvrste bubnjarske kičme. Lydon je vukao na art, ostatak benda na klasični rock koncept. Sve je na kraju ušlo u post-punk rubriku, a danas je „Album“ na glasu kao kruna alternativne rock scene osamdesetih.

– Doslovno sam svoje dionice snimio u dva dana, s tim da materijal prije toga nisam čuo. Šteta je da se ovakva ekipa okupila samo u studiju, koji bi to bio bend. Ali nije bilo načina da krenemo zajedno na turneju, svi smo imali svoje projekte u tijeku. No, to je album na koji sam danas najponosniji – izjavio je Steve Vai desetljećima kasnije.

John Lydon smislio je psinu za kraj: na omotu „Albuma“ nije napisao članove benda, istina se otkrila tek godinama kasnije. Kao i činjenica da se u studiju nitko od njih nije ni sreo. A za kontroverziju se pobrinula noise/punk grupa Flipper iz San Francisca, tvrdeći da je PiL ukrao njihovu ideju koncepta omota i naslova. I oni su imali „Album“. Iz osvete, svoju su iduću ploču nazvali „Public Flipper Limited“.

Public Image Ltd prošle je godine objavio album „What the World Needs Now…“, a u lipnju 2013. prvi su i zasad posljednji put nastupili u Hrvatskoj, u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate