Loading ...
Prometej ne nudi sve ono što su nudila prva dva filma iz serije - klaustrofobičnu atmosferu prvenstveno, no ima za ponuditi štošta drugo, štošta novo.
'Prometheus'
Gledao sam nedavno vrlo zanimljiv i poznat naslov iz 90-ih, kojeg ne znam ni sam zašto nisam pogledao ranije, i nakon toga iz znatiželje googlao stare raznorazne recenzije i shvatio da mnogi nažalost nisu naučili osjetiti film i vjerovati u svijet kojeg kreira i pokušava prenijeti gledatelju, bez opsesivnog traženja logike i smisla. Ne zahtijeva baš sve uvijek neko racionalno objašnjenje koje neće imati logičkih nedostataka, da bi se u filmu moglo istinski uživati. Naprotiv, u nekima od takvih filmova koji su vodili bitku sa svojim manama i u konačnici ih uspjeli nadići lakše je bilo uživati nego u razvikanim hvaljenim filmovima koji korektno i precizno slijede neka pravila, a u konačnici ostave dojam hladnog i sterilnog ostvarenja (čitaj: većina novijih naslova Clinta Eastwooda, Martina Scorsesea i Davida Finchera).
Galerija
“Prometej” je jedan od takvih filmova – isprepleten brojnim manama, ali kojeg ćete jednostavno osjetiti i u njegov svijet vjerovati… Ili nećete. Sa povratkom kultnog redatelja u igru, raspoloživom produkcijom, dobrom idejom i vizijom kojom se obraća gledatelju, svakako se, gledajući ga, lakše naživcirati, secirati ga i naći mu mane, nego gledajući primjerice očajnog “Alien3″ i skoro jednako lošeg “Alien: Resurrection” koji su, iako upropastili i viziju i atmosferu postavljenu u prva dva filma, pokušali slijediti neki prethodno postavljen uzorak. No odličan “Alien” Ridleya Scotta i izvanredan “Aliens” Jamesa Camerona, meni osobno draži i jedan od najboljih SF filmova svih vremena, postavili su ljestvicu toliko visoko da je i samom Scottu teško parirati mu, a kamoli Fincheru ili Jeunetu.
Početak “Prometeja” je obećavajuć: impresivna scena u kojoj ogromni, mišićavi humanoid bijele kože, nakon što ugleda svemirski brod kako se približava, na vrhu stijene ispije crnu tekućinu, tijelo mu se raspadne, ostavljajući svoj DNA na dnu mora. Odlazimo u 2089. godinu, gdje dvoje arheologa, Elizabeth Shaw (Noomi Rapace) i njen zaručnik Charlie Halloway (Logan Marshall-Green), u spiljama otkriju crteže ljudi koji upiru prema nekoj konstelaciji, a čija forma odgovara onoj pronađenoj kod brojnih drugih, ničim povezanih civilizacija. Shvativši to kao jednu vrstu poziva, nekoliko godina kasnije evo ih na svemirskom brodu ostarjelog bogataša Weylanda (kojeg zbog nekog trenutno nepoznatog razloga nije mogao igrati starac, nego 44-godišnji Guy Pearce), Prometeju. Posada između ostalih uključuje i kapetana (Idris Elba), nekoliko likova koji izgledaju poput kakvih okorjelih fanova originalnih Aliena, a cijelu ekipu nadgleda odriješita i stroga Meredith Vickers (Charlize Theron). Na brodu je i android David (Michael Fassbender), u stanju pripravnosti za njihovo buđenje iz hibernacije, koji je o ljudskom ponašanju učio između ostalog iz filma Lawrence od Arabije, oponašajući izgled i manire Petera O’Toolea. Brod (koji iako izgleda impresivno, ne dostiže snagu dobro poznate atmosferu prva dva filma) stiže na svoje odredište i ekipa ulazi u nepoznati objekt… Dalje>>
__________________________________________
Donirajte Ravnododna.com – Hvala na podršci!
