Preminuo skladatelj Branko Lazarin

U četvrtak, 20. srpnja, u 77. godini života napustio nas je skladatelj i profesor Branko Lazarin, istaknuti član Hrvatskog društva skladatelja.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Branko Lazarin

Branko Lazarin

Branko Lazarin bio je samosvojan i svojim glazbenim idealima uvijek dosljedan skladatelj, pedantan i samozatajan u radu, a dubokog i iskrenog izraza. Neizbrisiv pečat na hrvatsku glazbu osim svojim stvaralaštvom, ostavio je i predanim pedagoškim radom. Tijekom gotovo četrdeset godina, kao profesor prvo u Glazbenoj školi Pavla Markovca, a zatim na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kroz njegove razrede prošle su nebrojene generacije glazbenika, muzikologa i skladatelja, kojima je temeljito i dosljedno, ali s puno duha, prenosio svoje znanje, potičući ljubav prema umjetnosti.

Branko Lazarin rođen je 22. kolovoza 1940. godine u Blaškovcu kod Sv. Ivana Zeline. Diplomirao je kompoziciju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u razredu Stjepana Šuleka, a usavršavao se na Državnoj visokoj glazbenoj školi u Kölnu, kod Milka Kelemena. Od 1971. do 1980. bio je nastavnik teorijskih predmeta na Muzičkoj školi Pavla Markovca, od 1980. docent i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, do umirovljenja 2010. u trajnom znanstveno–nastavnom zvanju redovitog profesora za teorijske glazbene predmete na I. odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju. Tijekom karijere bio je član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog društva glazbenih teoretičara, stručnog povjerenstva za dodjelu nagrade iz kompozicije Fonda Stjepan Šulek te stručnog povjerenstva Natječaja za poticanje hrvatskog glazbenog stvaralaštva Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Bio je i član odbora festivala Dani hrvatske glazbe te član uredništva edicije notnih izdanja Ars Croatica Hrvatskog društva skladatelja.

Dobitnik je više nagrada i priznanja među kojima treba istaknuti nagradu na Natječaju Zajednice kulturno-prosvjetnih društava Hrvatskog prigorja M. Gubec, 1973. (za skladbu Sunce naše, roža zlata za mješoviti zbor na stihove D. Domjanića) i Nagradu na Natječaju Kulturno-prosvjetnog sabora Hrvatske, 1985. (za skladbu Noć i Jutro za dječji zbor i glasovir te troglasni dječji zborovi na stihove Z. Baloga). Primio je i više nagrada na Natječajima za poticanje hrvatskog glazbenog stvaralaštva Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Uz skladanje intenzivno se bavio i glazbenom pedagogijom. Bio je recenzent niza udžbenika i priručnika s područja teorijskih glazbenih disciplina i glazbene kulture, a u izdanju Školske knjige u Zagrebu 1992. je godine objavio udžbenike za prva dva stupnja solfeggia za glazbene škole. Bavio se i glazbenom publicistikom. Pisao je osvrte, kritike, polemike, referate i eseje za III. program Radio-Zagreba (danas Hrvatski radio), a objavljivao je i u Studentskom listu, Telegramu, Vjesniku, Svescima, 15 dana, Muzici, Primijenjenoj psihologiji te Encyclopaediji moderni.

Od njegovih važnijih djela treba spomenuti Passacagliu za gudače i zvona, Simfoniju, Tri eseja za puhački orkestar, Tri stavka za saksofon, From My Diary za kvartet saksofona, Tri krokija za četvoricu za klarinet u B, alt saksofon u Es, tenor trombon, violončelo i klavir, Gudački kvartet, Kvintet za klarinet i gudački kvartet, Sedam preludija za orgulje, Divici Mariji na stihove Marka Marulića za mješoviti zbor te More na stihove Josipa Pupačića za mješoviti zbor.

Posljednji ispraćaj Branka Lazarina održat će se u krugu obitelji.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate