Komentar

Facebook profil Ministra Orepića u trenutku postavljanja isprike dekanu FER-a zbog policijske racije u KSET-u
Oprostite ministre Orepiću

Glazbena recenzija

Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert'
Bob Dylan 'The Real Royal Albert Hall 1966 Concert' - Krivo je pravo

Postolar Tripper ‘Čujem ja netko šuti’ – treća sreća

Koliko god glupo zvučalo, zadarskoj grupi Postolar Tripper nedostaje hit kako bi se u pravom smislu te riječi probila izvan lokalnih okvira, jer sve ostalo u ovom trenutku ima.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Postolar Tripper ‘Čujem ja netko šuti’

Postolari su klupska su atrakcija, njihov dub ska je prvoklasan, a britki humor koji je zaštitni znak grupe od početka prisutan je i na trećem albumu „Čujem ja netko šuti“. Potreban je hit s početka karijere poput „Koga? Čega? Janjetine“ i „Tužna priča o selu“ koji su ih tada prometnuli u lokalnu atrakciju i doveli do debi albuma „Sve što iman sam ukra“. Priča s drugim albumom „Popravni“ bila je na najboljem putu da iznjedri još dva hita da je grupa u pravom trenutku ustrajala na pjesmi „Pobro“ koja i dan danas potpisnika ovih redova uvijek oraspoloži s komikom životne situacije koja je protkana u pjesmu u jednom redaru, ili da je to možda napravljeno s„Disco Taliban“ koja je prije četiri godine bila provokativna proročica svega onoga što se danas događa u svijetu. No umjesto toga je za prvi singl tada izabrana „Na rubu ponora“ koja je također bila kvalitetna, ali je previše vukla u smjeru one vrste socijalne osviještenosti i izričaja koji puno bolje leži splitskom St!llnessu.

Upravo stoga je Postolar Tripperu potreban hit sukladan mindsetu članova benda, jer grupa kao takva posjeduje autorski kapacitet Dubioza kolektiva, koji se u proteklih par godina itekako etablirao na sceni, što u ovom trenutku možda i nije najsretnija okolnost za Postolar Tripper. Evo i objašnjenja zašto, album „Čujem ja netko šuti“ produkcijski je nabrijaniji od prethodnih albuma, a također je i agresivniji stoga se usporedba zadarskog glazbenog kolektiva i Dubioza kolektiva nameće sama po sebi, kao i nepravda da se Postolari dovedu u korelaciju s plagijatorstvom, što ovdje nije slučaj jer se uistinu radi o dva autorski jaka benda.

Humor je i dalje jaki adut grupe, ali postoje i dijelovi u kojima se osjeti reciklaža s prethodnog albuma. Već spomenuti „Pobro“ s prethodnika na „Čujem ja netko šuti“ se reinkarnirao u „Redar Željko“, ali s nešto slabijim efektom, konstanta je jedino fiksacija na redare koju članovi benda očigledno njeguju. No album je kao cjelina najzaokruženiji do sada, zgusnuta ritma i plesan. Otvara ga „na prvu“ „Kruva bez motike“, da bi kao logična posljedica u reggeu zaplivala odlična „Burza rada“. Zezalica „Zorane, vrati se kući“ posjeduje onaj „X faktor” trenutka svojstven Postolarima. Paralela se zbog imena pjesme lako može povući sa sadašnjom političkom situacijom, konotaciju je nepotrebno objašnjavati.

Folk zezalica „Moga konja“ koja vuče na izričaj Gustafa još jedan je dokaz da Postolar Tripper ne boluje od vezanosti za stilove, koliko na njihovo prilagođavanje lirici zbog kreiranje željenog ugođaja. Iako je „Moga konja“ više u ulozi usamljenog skita. Nastavak raspoloženja, onog s početka nastavlja se s „Loše društvo i labilan karakter“,  „Tabletoman“ i „Problem, reakcija, rješenje“, iako na posljednjoj tenzija osjetno pada pa poletna „Ska, ska, ska!“ dolazi u pravom trenutku. Dalamtinski brodica hedonizam a la Daleka obala koji progovara u „Gaeta“ koju zajedno potpisuje bend i Libar, a na nju se nadovezuje „Kolodvor“ koja nažalost i po tekstu i glazbi prilično zaostaje. Vatrenu „službenu“ završnicu albuma pružaju „Largo“ i „Uno, due, tre“.

Najveća stilska promjena u izričaju u odnosu na prethodni album je to što se negdje po putu izgubio Manu Chao šmek koji je Postolar Tripper prilično vješto rafinirao, no vremena su grublja, ritam je preuzeo glavnu riječ i zadarska sedmorka se tome prilagodila. A odgovor na pitanje hoće li polučiti snažniji efekt leži na početku recenzije.

Ocjena: 7/10

(Menart, 2012.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Autor

avatar
Close
Pratite nas i lajkate