Koncertni report

Svemir u KSET-u na ponovljenom koncertu (Foto: Ivan Laić)
Svemir u KSET-u odsvirao do kraja

Filmska recenzija

The Eyes of My Mother
'The Eyes of My Mother' - istinski poremećen arthouse horror

Pixies ‘Head Carrier’ – Reboot iz drugog pokušaja

Nakon neslavnog pokušaja velikog povratka na scenu, Pixies popravljaju dojam bez revolucionarnih promjena, ali s pregršt pamtljivih i dobrodošlih energičnih eksplozija.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Pixies 'Head Carrier'

Pixies ‘Head Carrier’

Jedan katastrofalno loš nazoviknjiževnik iz našega kraja svoju je debitantsku izdrkotinu nazvao “Pravi se da ovo nisi vidio”, a iako je od spomenutog književnog nedjela prošli povratnički album Pixiesa “Indie Cindy” bio ipak bolji, naslov te knjige bi ga dosta dobro opisao. No, nedostatke prvog propalog pokušaje, njegov nasljednik “Head Carrier” uspijeva donekle nadoknaditi. Nema tu nikakvih revolucionarnih promjena, ali za razliku od predhodnika, album donosi pregršt pamtljivih melodija (“Bel Esprit”, “Tenement Song”), kao i dobrodošlih energičnih eksplozija (“Baal’s Back”, “Um Chagga Lagga”).

Određene pjesme zvuče izrazito autoreferencijalno. Poslušajte uvodne tonove “All I Think About Now” i recite da ne čujete “Where Is My Mind?”. Zanimljivo je, pak, da je glazbu za navedenu pjesmu napisala baš Paz Lenchantin, posljednja koja je ušla u Pixies, kao zamjena za nenadomjestivu Kim Deal, bez koje Pixies u očima svih pravovjernika nikad neće biti oni stari. Da stvar bude još interesantnija, tekst Franka Blacka upravo i govori o razilaženju sa Deal: “Remember when we were happy?/ If I’m late, can I thank you now?”

Gdje ne zvuči kao dobri stari Pixies, na “Head Carrier”, bend kao da se naslanja na melodioznije trenutke solo karijere Black Francisa. To se posebno odnosi na singl “Tenement Song” za koji je snimljen i prateći animirani spot. Osim navedene pjesme, kao singlovi prije objave albuma izbačene su još dvije pjesme koje, svaka u svom smjeru bacaju dobro svjetlo na album kao cjelinu. “Um Chagga Lagga” predstavlja onaj žešći, gotovo pankerski doprinos, a “Talent” učmalost i plivanje u sigurnim vodama glazbe koja još rijetko koga nakon dvadeset pet godina zanima.

I dok je kritička recepcija “Indie Cindy” bila gotovo jednoglasno negativna, “Head Carrier” će ponekima predstavljati nastavak nepotrebnog uskrsnuća nekadašnjeg diva, a poneke će i oduševiti svježinom i ponovno pronađenom energijom. Većina će se zadovoljiti s činjenicom da je riječ o sasvim solidnom albumu koji će rado poslušati bez nepotrebnih usporedbi s minulim radom. A to je, realno, poželjan doseg reanimiranja nekad slavnih bendova. Sličan uspjeh ove godine postigli su već Violent Femmes sa svojim povratničkim albumom “We Can Do Anything”.

Zanimljivo je da smo i recenziju “Indie Cindy” završili nadom da će Pixies ponoviti korake Iggyja Popa i njegovih Stoogesa koji su se vratili s grozomornim “The Weirdness”, a zatim napravili kvalitativan skok sa nasljednikom “Ready To Die”. Izgleda da su i Pixies postigli upravo to. A to je i više nego dovoljno za odlučan palac gore.

Ocjena 7/10

(Pixiesmusic/Play It Again Sam, 2016.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate