Pi (Ivana Picek) ‘Časna lubanjska’ – glazbena avantura u Šumi Striborovoj

Najbolji izleti su neočekivani izleti. Tako je i kantautorica Ivana Picek stubokom izmijenila kompletan narativ po kojem smo je do sada znali, uključujući i samo ime nazvavši se po Arhimedovoj konstanti.

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page
Pi (Ivana Picek) 'Časna lubanjska'

Pi (Ivana Picek) ‘Časna lubanjska’

U cijelom konceptu albuma „Časna lubanjska“ na kojem je i većina naslova pjesama navedena različitim simbolima, čak i kineskim pismom lako bi se mogla povući paralela s posljednjim albumom Bon Ivera „22, A Million“ i donesti zaključak da je Pi njegova hipsterska hrvatska inačica. No, nije tako.

Iako je nezahvalno raditi usporedbe, ipak bi trebalo ući malo i u kontekst nastanka oba albuma. Dok se „22, A Million“ može posmatrati kao očajnički potez Justina Vernona u želji da ne bude sasječen kao ispuhani indie folk autor, već da pruži sliku neshvaćenog eksperimentalista, dotle je „Časna lubanjska“ djelo neopterećeno glazbenom prošlošću njegove autorice, koje ne samo da je sazrijela u međuvremenu, nego se u potpunosti predala mašti na volju.

„Časna lubanjska“ tako već od uvodne „♒ (intro)“ ostavlja dojam kako ni sama Ivana Picek nije svjesna u što se upustila, ali je putovanje jednako zabavno i intrigantno i za nju i za slušatelja u tom ‘digitalnom moru’ u koje je uskočila, i konstantno mami na slušanje. Za digitalni ambijent pjesama najviše je zaslužna sama Ivana, a u jednom dijelu i Marko Kuten dok miks potpisuje mladi zagrebački producent Arian Vuica. S jedne strane onomatopejama ispunjena digitalna zvučna slika pomalo je namjerno navrnuta na nespretni lo-fi vintage stil osamdesetih, a s druge kao kontrapunkt Ivanin piskutav, gotovo dječji, soprančić opijen prirodom i njenom simbolikom kad su u pitanju ljudske emocije.

Planina tako predstavlja iskonsko traganjem za jednostavnošću i srećom, a „暗い森 (mračna šuma)“ unosi psihodeličnu tjeskobu poput ciljane filmske glazbe, kao što je autorica u stanju kroz „mračnu šumu“ dovesti slušatelja do tri lijesa („✞ ✞ ✞ (3 lijesa)“) i time produbiti horor i pružiti neočekivane obrate na pravom mjestu, u ovom slučaju, upumpavanje hipnotičkog plesnog ritma u drugom dijelu pjesme.

Kad želi dočarati toplinu, Ivana Picek bez problema zvučno i vokalno kreira idilični ugođaj djevojački zamaštane naivnosti („B.C. (Benedetta)“, „✖ ✖ (male neandertalke)“) u središnjem dijelu albuma. Pjesma „悪魔の笑い (demonski smijeh)“ svojom snažnom osobenošću dominira drugim dijelom „Časne lubanjske“ , iako ugodnim iznenađenjima nema kraja do samog kraja. Tako „♡ (priča o 2 djevojčice)“ opet donosi kontrapunkt teškog glazbenog ozračja i optimističkog teksta što stvara dojam suprotstavljenosti između okrutnosti sredine spram želje za idilom od strane pojednica, a „○ (djevojčurak)“ koja se naslanja na nju prikazuje Ivanu u neočekivanom ruhu reperice.

Posljednja „T.M.C. (Trophæum Mariano-Cellense)“ minijatura kojom dominira stih „Dajem ti svoju krv“ kao da je upravo autoričin krvlju ispisani autogram na sve što je se nalazi na albumu„Časna lubanjska“, a kad zavlada tišina nakon preslušavanja kao da ste se prenuli iz nekog sna prepunog boja, vila, vilenjaka, tajnovitih zapisa i nadrealnih pojava i zatekli se u dosadnoj realnosti. Časna lubanjska!

Ocjena: 8/10

(Samizdat / Bandcamp, 2017.)

Share on Facebook0Share on Google+0Tweet about this on TwitterPin on Pinterest0Print this page

Komentari

Close
Pratite nas i lajkate